Prethodna tri dana na našim društvenim mrežama iz časa u čas pratili smo nevjerovatan put reprezentacije Bosne i Hercegovine do samog trona. Sada, kada su se utisci slegli, vrijeme je da na jednom mjestu rezimiramo kako su naši momci pokorili planetu na Svjetskom prvenstvu u uličnom fudbalu 3×3 održanom u Utrechtu.
Prvog dana turnira u Holandiji naša reprezentacija odigrala je četiri susreta i upisala tri pobjede uz jedan poraz. Takmičenje smo otvorili silovito, Malta je savladana sa ubjedljivih 5:0, dok je Njemačka arhivirana rezultatom 7:2. U trećem duelu gledali smo sjajan i kvalitetan komšijski derbi u kojem je Srbija ipak bila uspješnija (2:4), ali su naši momci dan zaključili rutinskim trijumfom protiv Čilea (2:0).
Drugog dana igrale su se završne utakmice u grupi. Majstori iz Prnjavora su prvo savladali Maleziju sa 2:1, da bi u posljednjem meču domaća Holandija kaznila naše promašaje i slavila sa minimalnih 1:0. S omjerom od četiri pobjede i dva poraza, BiH je zauzela treće mjesto u grupi i izborila plasman u osminu finala protiv Francuske.
Treći dan bio je dan odluke. U osmini finala protiv Francuske dileme nije bilo, Arsen Knežević je načeo mrežu “Trikolora”, a Dejan Živković sa dva pogotka potvrdio mirnih i uvjerljivih 3:0.
Četvrtfinale je donijelo znatno teži ispit protiv Danske. Iako je BiH imala terensku inicijativu, Danci su se probudili u samoj završnici. Nakon deset minuta mreže su mirovale (0:0), pa se otišlo u produžetke po pravilu “jedan na jedan” – ko prvi postigne pogodak, prolazi dalje. Iako Danci u svojim redovima imaju jednog od najboljih 1v1 igrača na svijetu, BiH je imala Dejana Živkovića. Popularni Žile nije pokleknuo, pronašao je put do mreže i lansirao naš tim u polufinale.
Tamo nas je dočekao neugodni Japan. Japanci su prvi stigli do vodstva, ali je Knežević majstorijom brzo vratio stvari na početak. Uslijedio je šou Živkovića, hat-trickom je potopio nade rivala za konačnih 4:1 i plasman u veliko finale.
Finale protiv motivisane Latvije donijelo je pravu dramu. Letonci, dodatno zbijeni i motivisani zbog teške povrede saigrača u ranijoj fazi, otvorili su meč sa dva brza gola i poveli 2:0. Činilo se da su naše šanse minimalne, a onda slijedi ekspresan odgovor BiH, dva brza pogotka za 2:2 i potpunu rezultatsku ravnotežu.
Ipak, u samom finišu uslijedio je hladan tuš. Latvija pogotkom u posljednjoj minuti dolazi do 3:2 i stajala je na prag zlatne medalje. Kada se činilo da je sve izgubljeno, na samo par sekundi do kraja Knežević sjajno izvodi aut i pronalazi Živkovića, koji ostaje “hladniji od Vladivostoka” i pogađa za 3:3 i erupciju oduševljenja.
U novom “jedan na jedan” produžetku ishod je već bio zapisan. Živković još jednom pokazuje zašto je nezaustavljiv u ovim situacijama, pogađa za pobjedu i donosi Bosni i Hercegovini titulu šampiona svijeta!
Pored pehara namijenjenog najboljoj selekciji svijeta, individualna priznanja otišla su u prave ruke:
Dejan Živković – Prvo ime turnira i najbolji strijelac prvenstva, igrač koji je rješavao sve ključne 1v1 situacije.
Arsen Knežević – Pratio je Živkovića u stopu, diktirao tempo i svojim majstorijama kreirao većinu opasnih akcija.
Miloš Milijašević – Fenomenalan na poziciji zadnjeg igrača, sačuvao je mrežu u ključnim trenucima i “izvadio” nemoguć broj zicer-prilika protivnika.
Duško Subić – Neiscrpna energija s klupe i ključni adut koji je unosio preokret u igru kada god stvari nisu išle po planu.
Veliki naklon i čestitke našim momcima na historijskom uspjehu!
Muamer Šehić.
