Ritomo Miyata ostvario je na ulicama Madrida prvu pobjedu u karijeri u Formuli 2. Japanac je poveo već u prvoj krivini, a zatim izdržao sve izazove nove i izuzetno zahtjevne staze. Ipak, njegova najveća pobjeda počela je mnogo prije nego što su se ugasila crvena svjetla na Madringu.
Kada je kao dječak krenuo u vrtić, Miyata nije razumio svijet koji se od njega očekivao. Teško se prilagođavao grupi, pravilima i svakodnevnoj komunikaciji s drugom djecom. Njegovi roditelji dobijali su pritužbe iz vrtića, ali i od roditelja njegovih vršnjaka. Odveli su ga na stručne preglede, nakon kojih mu je u ranom djetinjstvu dijagnosticiran poremećaj iz spektra autizma.
Uslijedile su godine odlazaka u specijalizirane ustanove, među kojima je bila i nacionalna dječija bolnica, te savjetovanja kojima je cilj bio pomoći mu da se lakše snađe u svijetu koji mu je često djelovao preglasan, prebrz i nepredvidiv.
Ni polazak u osnovnu školu nije odmah donio olakšanje. Miyata se teško uklapao u školsku sredinu, ali su njegovi roditelji uočili nešto neobično: automobilizam ga nije opterećivao na isti način. Naprotiv, tamo gdje je svakodnevica stvarala nemir, motori, krugovi i ponavljanje donosili su mu red.
Njegova porodica voljela je automobile toliko da je ime Ritomo dobio po modelu Fiat Ritmo. Kada su mu bile četiri godine, roditelji su ga upoznali s kartingom. Bio je to trenutak koji mu nije samo odredio profesiju nego mu je, prema njegovoj životnoj priči, pomogao da pronađe prostor u kojem se mogao osjećati sigurno i usmjereno.
Na stazi više nije morao pokušavati razumjeti nepisana društvena pravila. Imao je volan, putanju, kočenje i sljedeću krivinu. Ono što su drugi možda vidjeli kao neobično snažnu usredotočenost postalo je jedna od njegovih najvećih prednosti.
Miyata je kasnije objasnio da u početku nije ni znao za dijagnozu, sve dok mu roditelji nisu ispričali kroz šta je prolazio kao dijete. Automobilizam je postao način na koji je usmjeravao svoju pažnju i lakše upravljao osobinama povezanim s autizmom.
Njegov razvoj nije bio čudo preko noći. Iza njega su godine rada, porodične podrške i postepenog napredovanja kroz japanski automobilizam. Dvaput je osvojio japansku Formulu 4, 2016. i 2017. godine, a potom 2020. postao prvak Super Formula Lightsa.
Vrhunac karijere u Japanu stigao je 2023. godine, kada je u istoj sezoni osvojio naslove u Super Formuli i elitnoj GT500 klasi Super GT-a. Time je pokazao da njegova dominacija nije ograničena na jednu vrstu automobila. Mogao je pobjeđivati u jednosjedima, ali i snažnim GT mašinama.
Evropski korak bio je mnogo teži. U Formulu 2 stigao je 2024. kao japanski šampion s velikim očekivanjima, ali je debitantsku sezonu završio tek na 19. mjestu. Prelazak u ART Grand Prix nije donio željeni proboj, pa je 2025. bio 17. u ukupnom poretku. Za 2026. prešao je u Hitech TGR, tražeći rezultat kojim bi dokazao da uspjesi iz Japana nisu ostali iza njega.
Formula 2 u Madridu mu je napokon ponudila tu priliku. Miyata je kvalifikacije završio na devetom mjestu, ali mu je obrnuti poredak prve desetorice donio drugo startno mjesto za sprint. Ispred njega se nalazio Emerson Fittipaldi Jr., ali Japanac nije namjeravao dugo gledati zadnje krilo njegovog bolida.
Već u prvoj krivini napao je Fittipaldija, preuzeo vodstvo i otvorio novo poglavlje vlastite karijere. Na stazi na kojoj greške kažnjavaju zidovi, Miyata je ostao pribran. Krug za krugom čuvao je prednost i prvi prošao ciljem.
Iza njega je na drugom mjestu završio Fittipaldi, dok je treću poziciju osvojio Laurens van Hoepen. Nizozemac je iskoristio mekše gume i napredovao za jedno mjesto u odnosu na startnu poziciju.
Dino Beganović, Šveđanin bosanskohercegovačkih korijena, završio je na desetom mjestu, upravo na poziciji s koje je krenuo. Beganović će mnogo veću priliku imati u glavnoj utrci, jer je osvojio pole-position za nedjeljni program na Madringu.
Vodeći vozač prvenstva Nikola Tsolov nije stigao do cilja, što bi moglo dodatno zakomplikovati borbu za naslov u završnici sezone.
Za Miyatu je, međutim, sve drugo na trenutak postalo sporedno. Dječak koji se nije uspijevao uklopiti u vrtiću i školi pronašao je svoje mjesto u svijetu pri brzini većoj od 250 kilometara na sat.
Njegova priča ne govori da je pobijedio autizam. Autizam nije protivnik kojeg treba savladati, niti bolest koju jedan pehar može izbrisati. Miyata je pobijedio na stazi, ali je mnogo ranije izborio nešto još važnije: pronašao je okruženje u kojem njegove razlike nisu bile prepreka nego dio njega.
Zbog toga ovo nije bila samo prva pobjeda Ritoma Miyate u Formuli 2. Bila je to pobjeda dječaka kojem je nekada bilo teško pronaći svoje mjesto, a koji je danas cijelom svijetu pokazao gdje pripada.
K.C.
