Tadej Pogačar djelovao je nedodirljivo. Pobjeđivao je, napadao kada je želio i iz dana u dan povećavao prednost, kao da je pitanje pobjednika Vuelta a Españe riješeno mnogo prije dolaska u Madrid. Enric Mas i ostali rivali nisu pronalazili način da ga zaustave. Na kraju je to učinio komad stijene ili još uvijek neidentificiran predmet na cesti.
Slovenski šampion doživio je težak pad tokom osme etape Vuelte, vožene od Puçola do Xeraca u dužini od 171 kilometra.
Nesreća se dogodila na ravnom dijelu trase, otprilike 32 do 33 kilometra prije cilja, u trenutku kada je peloton ubrzavao pred međusprint i uspon Puerto de Barx.
Televizijski snimci zaledili su ljubitelje biciklizma. Crvena majica završila je na asfaltu, Pogačarev bicikl odletio je u zrak, a Slovenac je ostao sjediti krvavog lica, vidno ošamućen i s jakim bolovima u predjelu lijeve ruke i ramena.
Prema izvještaju španskog AS-a, na lijevoj strani ceste nalazio se neobičan predmet koji je izazvao silovit udarac. Drugi izvori navode da je riječ o stijeni, ali službeni uzrok pada još nije konačno potvrđen.
Pokušao je ustati, ali tijelo nije dozvolilo
Pogačar se pridigao i pokušao vratiti na bicikl. Bio je to instinkt šampiona koji ne prihvata predaju, čak ni kada tijelo šalje potpuno drugačiju poruku.
Krenuo je prema biciklu, pokušao se ponovo popeti na njega, a zatim odmahnuo glavom i ponovo sjeo na asfalt. Bol je bila prejaka.
Ljekarska ekipa pružila mu je pomoć, nakon čega je skinuo kacigu i pješice krenuo prema ambulantnom vozilu.
Uz njega je ostao sportski direktor ekipe UAE Team Emirates-XRG Joxean Matxin, dok su se Pogačarevi timski kolege zaustavili i čekali svog lidera.
Kada je postalo jasno da nastavka nema, krenuli su dalje sami, nijemi, šokirani i praćeni aplauzima gledalaca pored ceste.
Ekipa je ubrzo potvrdila ono čega su se svi plašili: „Nažalost, Tadej Pogačar bio je prisiljen napustiti utrku nakon pada u osmoj etapi.“
U trenutku objavljivanja prvih izvještaja tačna priroda njegovih povreda još nije bila službeno potvrđena.
Vidljive su bile posjekotine na licu te povrede ramena i ruke, dok bi nagađanja o prijelomu ključne kosti, lakta ili drugim težim povredama trebalo ostaviti po strani do objavljivanja službenog medicinskog nalaza.
Mas je zaostajao tri minute i 50 sekundi
Pogačar nije napustio Vueltu u trenutku neizvjesne borbe za crvenu majicu. U osmu etapu ušao je s ogromnom prednošću od tri minute i 50 sekundi ispred Enrica Masa, koji je nakon Slovenčevog odustajanja preuzeo vodstvo u ukupnom poretku.
Do pada je Pogačar već ostvario tri etapne pobjede i sedam dana proveo u crvenoj majici. U prvom dijelu utrke djelovao je toliko snažno da protivnici više nisu tražili način kako da ga pobijede, nego kako da ograniče štetu.
Mas je dva dana ranije na Puerto El Bartolu pokazao da se može približiti i čak ga nakratko prestići na usponu, ali je Pogačar i tada ostao miran. Vratio se, dobio završni sprint i dodatno povećao prednost.
Dan kasnije ponovo je oduzeo vrijeme svojim rivalima.
Sve je vodilo prema zaključku da ga, ako ostane zdrav i na biciklu, teško iko može skinuti s vrha.
Mas: „Ovo je velika šteta“
Novi lider Vuelte Enric Mas nije slavio način na koji je stigao do crvene majice.
„Ovo je zaista velika šteta“, poručio je Španac i poželio Pogačaru brz oporavak.
Posebno emotivan trenutak uslijedio je nakon završetka etape. Enric Mas, koji je nakon Pogačarevog odustajanja preuzeo vodstvo u ukupnom poretku, nije obukao crvenu majicu na pobjedničkom podiju.
Španac je tim gestom pokazao poštovanje prema velikom rivalu, svjestan da do vodstva nije stigao napadom na planini ili boljom vožnjom, nego zbog nesreće koja je Pogačaru oduzela priliku da nastavi borbu za jedini Grand Tour koji mu nedostaje.
Bio je to tih, ali snažan potez. Mas je preuzeo prvo mjesto, ali u trenutku kada je trebao obući simbol vodećeg vozača, odlučio je da crvena majica tog dana ipak pripada Tadeju Pogačaru.
Mas, koji je i sam tokom karijere prolazio kroz teške padove, nije želio nagađati o ozbiljnosti povrede. Kazao je samo da je čuo kako bi problem mogao biti u predjelu lakta te priznao da njegov Movistar sada mora prihvatiti odgovornost koju donosi vodstvo na Grand Touru.
Mas sada predvodi ukupni poredak, dok je Felix Gall drugi sa zaostatkom od jedne minute i 11 sekundi.
Utrka je iznenada postala potpuno otvorena, ali teško da će iko novu situaciju doživljavati bez osjećaja da je crvena majica promijenila vlasnika na najokrutniji mogući način.
Jedini Grand Tour koji mu nedostaje morat će još čekati
Pogačar je na Vueltu stigao po posljednji veliki dio svoje biciklističke slagalice.
Giro d’Italia osvojio je 2024. godine, dok je Tour de France osvajao pet puta, uključujući i petu pobjedu ostvarenu samo mjesec prije nastupa u Španiji.
Pobjedom na Vuelti postao bi tek deveti biciklista u historiji koji je osvojio sva tri Grand Toura.
Umjesto nastavka pohoda prema Madridu, njegova utrka završila je pored ceste, s krvavim licem i odlaskom u ambulantnom vozilu.
U tome je sadržana sva surovost biciklizma. Možete imati najbolje noge, najjaču ekipu i gotovo četiri minute prednosti. Možete kontrolisati planine, pobjeđivati na usponima i protivnike ostavljati bez odgovora.
A onda je dovoljan jedan predmet na asfaltu, jedan djelić sekunde i jedan pad da se višemjesečni san rasprsne.
Enric Mas i ostali nisu uspjeli zaustaviti Tadeja Pogačara. Zaustavila ga je cesta.
Vuelta će dobiti pobjednika, crvena majica stići će u Madrid, a historija će upisati novo ime. Ipak, nad izdanjem iz 2026. godine ostat će pitanje koje će se još dugo ponavljati:
Ko bi uopće mogao pobijediti Pogačara da nije pao?
I.G.
