Na Svjetsko prvenstvo stigao je kao maser reprezentacije, a nekoliko sati kasnije našao se na startu elitne utrke zajedno sa Remcom Evenepoelom, Woutom van Aertom i ostalim zvijezdama svjetskog biciklizma. Priča Vladimíra Kováčika jedna je od najneobičnijih koje su obilježile ovogodišnje UCI Svjetsko prvenstvo u cestovnom biciklizmu u Montrealu.
Slovačka je u elitnoj muškoj utrci trebala imati četiri predstavnika, ali se situacija potpuno zakomplikovala pred sam početak prvenstva. Matthias Schwarzbacher i Martin Svrček otpali su zbog povreda i zdravstvenih problema, dok Lukáš Kubiš nije dobio dozvolu svog tima za nastup. Slovačkoj je tako prijetilo da na start ne izađe nijedan vozač, a to je moglo imati posljedice i mnogo dalje od same utrke.
Zbog sistema bodovanja, Slovačka je morala imati predstavnika na startu kako bi sačuvala važne UCI bodove i status svog nacionalnog prvenstva. U suprotnom, posljedice bi se mogle odraziti i na buduće kvalifikacije slovačkih biciklista za Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine. Problem je bio što je rok za prijavu novih vozača već istekao. Rješenje se, gotovo filmski, nalazilo unutar same reprezentacije.
Kováčik je imao aktivnu UCI licencu i nekada se profesionalno bavio biciklizmom, ali je posljednju profesionalnu utrku vozio još 2017. godine. Devet godina kasnije njegov posao bio je potpuno drugačiji. U Montreal je doputovao kao član stručnog štaba i osoba zadužena za masažu reprezentativaca. Umjesto masažnog stola, međutim, ponovo je morao sjesti na bicikl.
Sam Kováčik nije skrivao koliko je cijela situacija bila neobična. Nakon gotovo decenije bez profesionalnog takmičenja, nije imao ozbiljan trenažni program za ovakav nivo utrke. Govorio je da je posljednjih mjeseci vozio rekreativno poput amatera, a kroz šalu je opisao i jedan od najčudnijih dijelova pripreme: nakon devet godina ponovo je morao obrijati noge za utrku.
A onda je sve postalo stvarno. Kováčik je krenuo među najboljim biciklistima planete i uspio ostati u glavnoj grupi više od 100 kilometara. Za čovjeka koji se na Svjetskom prvenstvu pojavio praktično u posljednjem trenutku, nakon devet godina bez profesionalnog takmičenja, to je bio ogroman podvig. Naravno, na kraju nije mogao pratiti tempo i morao je odustati, ali njegov cilj nije ni bio pobjeda.
Njegova uloga bila je mnogo jednostavnija, ali važnija. Trebao je samo startati i omogućiti Slovačkoj da izbjegne posljedice koje bi nastale da nijedan njen vozač ne započne utrku. Umjesto toga, uspio je napraviti nešto što vjerovatno nije očekivao ni on sam: više od 100 kilometara vozio je u društvu svjetske elite.
Kováčik se tako iz stručnog štaba slovačke reprezentacije pretvorio u jednog od najneobičnijih učesnika Svjetskog prvenstva. Došao je u Montreal da bude uz vozače, a završio je kao jedan od njih. Nije osvojio medalju, nije završio utrku i nije imao realnu šansu da se bori za vrh, ali njegova priča pokazuje da se ponekad na najvećim sportskim takmičenjima pojave junaci koje niko nije očekivao. Ovog puta jedan od njih nije ni planirao da se takmiči.
Redakcija Sportak.ba
