Alibi postoji, ali biste li prošli poligraf? Ko je odgovoran za sunovrat rukometne reprezentacije BiH?

Dva teška poraza na početku kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, porazan rezultatski bilans selektora Damira Doborca i sve više pitanja o izboru reprezentativaca. Bosanskohercegovački rukomet godinama se suočava s ozbiljnim problemima, ali stanje u Savezu ne može biti opravdanje za sve ono što gledamo na terenu.

Bosna i Hercegovina poražena je od Slovenije rezultatom 28:38, a potom u tuzlanskom Mejdanu od Češke sa 19:32. U dvije utakmice primili smo 70 golova, uz negativnu gol-razliku od čak 23 pogotka. O selektorskim odlukama namjerno nismo željeli pisati prije ovih susreta, kako ne bismo dodatno opterećivali reprezentaciju. Sada, nakon dva uvjerljiva poraza, vrijeme je da se otvoreno govori o odgovornosti.

Doborčev rezultatski bilans teško je opravdati. Od preuzimanja reprezentacije 2024. godine BiH je eliminisana od Portugala u baražu za Svjetsko prvenstvo, a zatim je u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2026. ostvarila samo jednu pobjedu protiv Grčke, uz pet poraza. U narednom ciklusu jedva je prošla Kosovo zahvaljujući boljoj ukupnoj gol-razlici, da bi potom doživjela dva poraza od Farskih Ostrva. Posljednji neuspjesi protiv Slovenije i Češke dodatno su pogoršali sliku. U navedenih 14 takmičarskih utakmica Doborac ima samo dvije pobjede, jedan remi i 11 poraza, a tome treba dodati i poraz od Crne Gore u prijateljskom susretu.

Posebno je poražavajuća činjenica da je BiH nastupila na sva tri evropska prvenstva otkako je završni turnir proširen sa 16 na 24 reprezentacije. Bili smo učesnici prvenstava 2020, 2022. i 2024. godine, a onda smo pod Doborčevim vodstvom propustili EURO 2026. Dakle, reprezentacija koja je u svakom ciklusu nakon proširenja uspijevala izboriti mjesto među 24 evropske selekcije danas se nalazi u situaciji da teško pronalazi i rezultatsku konkurentnost. Proširenje prvenstva nije garancija plasmana, ali kontinuitet koji smo imali jasno pokazuje koliko je nazadovanje ozbiljno.

Priča o podmlađivanju mogla bi imati smisla kada bi se na terenu vidjelo stvaranje nove generacije. Međutim, pojedine selektorske odluke teško je razumjeti. Alem Hadžić (19), rukometaš HSV Hamburga, nastupa u njemačkoj Bundesligi, jednom od najjačih rukometnih prvenstava svijeta. Jedan od najvećih talenata bh. rukometa više puta se pojavljivao na reprezentativnim spiskovima, ali nije bio među igračima za utakmice protiv Slovenije i Češke. Ako se reprezentacija gradi za budućnost, zbog čega se takvom igraču ne otvara prostor?

Tu je i Alen Hadžimuhamedović, još jedan mladi rukometaš koji se dokazuje u Njemačkoj. Sa 18 godina debitovao je u prvoj Bundesligi za Bietigheim i postigao šest golova protiv Eisenacha, a karijeru je nastavio u Dessau-Roßlaueru, u drugoj Bundesligi. Njegovo ime nalazilo se na više Doborčevih spiskova, uključujući i skraćeni spisak za Kosovo, ali je izostao iz konačnog sastava protiv Slovenije i Češke. Riječ je o igraču čiji razvoj i nastupi u njemačkom rukometu zaslužuju ozbiljnu pažnju stručnog štaba.

Njegoš Đukić (25), koji nastupa za slovački Tatran Prešov i ima iskustvo evropskih klupskih takmičenja, nalazio se na širim spiskovima za utakmice protiv Gruzije, Islanda i Grčke tokom 2025. godine, ali nije dobio potvrđenu minutažu u tim susretima. Adi Omeragić (24) je nakon sezone sa 149 golova u austrijskom prvenstvu prešao u španski BM Caserío Ciudad Real, člana elitne ASOBAL lige, dok Edin Klis (26) nastupa za rumunski Minaur Baia Mare. Klis je ranije bio reprezentativac, ali se od 2024. godine ne pojavljuje na pregledanim Doborčevim spiskovima. Omeragića također nema među pregledanim pozivima. Zašto se njihov klupski kvalitet ne pretvara barem u ozbiljnu reprezentativnu konkurenciju?

Ovdje dolazimo i do pitanja širih spiskova, koji mogu poslužiti kao zgodan alibi da se određeni igrači prate i da se na njih računa. Međutim, objavljivanje imena među tridesetak kandidata nije isto što i stvarno uključivanje u reprezentaciju. S druge strane, neki kvalitetni rukometaši ne dolaze ni do šireg spiska. To su dva različita problema koja vode istom pitanju: koji su kriteriji izbora i postoji li dosljedan plan razvoja reprezentacije? Naravno, nijedan igrač ne zaslužuje poziv samo zbog kluba u kojem nastupa, ali kada reprezentacija ostvaruje ovakve rezultate, izostanak pojedinaca koji igraju u Bundesligi, španskoj ASOBAL ligi i evropskim klupskim takmičenjima zaslužuje objašnjenje.

Problemi Rukometnog saveza BiH dobro su poznati. Organizacijska nestabilnost, finansijske poteškoće i izostanak dugoročne strategije godinama opterećuju naš rukomet. Ipak, loše stanje u Savezu ne oslobađa selektora odgovornosti za rezultate, izbor igrača i način vođenja ekipe. Nismo željeli pojedinačno analizirati opravdanost svakog poziva, iako bi i tu bilo prostora za ozbiljnu raspravu. Ali nakon svega viđenog, javnost ima pravo znati zašto pojedini rukometaši ostaju izvan ekipe, šta je konkretno ostvareno podmlađivanjem i na osnovu čega se procjenjuje da je postojeći sastav najbolje što Bosna i Hercegovina ima.

Pred reprezentacijom su kvalifikacijski susreti protiv Izraela, a nakon poraza od Slovenije i Češke jasno je da dosadašnji pristup ne daje rezultate. Doborac ne može sam riješiti probleme bh. rukometa, ali može i mora objasniti svoje odluke. Reprezentacija nije ničija privatna svojina, a reprezentativni dres mora biti rezultat kvaliteta, forme i stručne procjene, bez prostora za pogodovanja ili interese koji nemaju veze sa sportom.