Ali Carter osvojio je English Open nakon što je u finalu savladao Marka Williamsa 9:6, ali rezultat ne govori ni približno dovoljno o tome kakav je put dvojice veterana bio do posljednjeg meča u Brentwoodu. Sa jedne strane bio je 47-godišnji Englez koji je čekao dvije godine na novi ranking naslov, a sa druge 51-godišnja legenda iz čuvene Klase 92, trostruki svjetski prvak koji i dalje odbija prihvatiti da je vrijeme za njega prošlo.
Carter je do finala stigao uz vrlo ozbiljan niz. Na startu turnira savladao je Jacksona Pagea 4:1, zatim je bez izgubljenog framea bio bolji od Robbieja Williamsa, dok je u osmini finala pobijedio Gong Chenzhija 4:2. Pravi test uslijedio je u četvrtfinalu, gdje je protiv Zhou Yuelonga, prošlogodišnjeg finaliste, gubio 2:5, ali je uspio preokrenuti i slaviti 6:5. U polufinalu je bio još ubjedljiviji, savladavši Ding Junhuija 6:2.
Na drugoj strani čekao ga je Williams, a njegov put do finala bio je priča za sebe. Velšanin je u prvom kolu pobijedio Thanawata Tirapongboona 4:3, potom istim rezultatom prošao protiv Matthewa Selta, prije nego što je u osmini finala bio bolji od Barryja Hawkinsa sa 4:1. U četvrtfinalu je savladao mladog Liama Daviesa 6:3, a onda u polufinalu napravio jedan od najvećih preokreta svoje karijere. Protiv Shauna Murphyja gubio je 0:4, zatim 1:5, ali je dobio pet narednih frameova i prošao u finale.
Taj povratak možda najbolje objašnjava zašto Williamsu i dalje treba odavati posebno priznanje. On nije samo jedan od najboljih igrača svoje generacije, nego dio „Klase 92“, zajedno sa Ronniejem O'Sullivanom i Johnom Higginsom. Sva trojica profesionalci su postali upravo 1992. godine i zajedno su osvojili ogroman dio historije modernog snookera. Williams je trostruki svjetski prvak, bio je broj jedan na svijetu, osvojio je 27 ranking turnira i kompletirao Triple Crown. U English Openu je, sa 51 godinom, stigao do još jednog velikog finala u trenutku kada bi većina njegovih vršnjaka odavno bila daleko od profesionalnog sporta.
A onda je došlo finale. Williams je počeo bolje i nakon prvog dijela vodio 5:3, uz velike century breakove od 136 i 132 poena. Carter je, međutim, u večernjoj sesiji pronašao potpuno drugi nivo. Dobio je šest od posljednjih sedam frameova, preuzeo kontrolu i stigao do pobjede 9:6. Williams je nakon iscrpljujuće sedmice počeo gubiti ritam, dok je Carter postajao sve sigurniji.
Za Cartera je ovo mnogo više od još jednog pehara. Ovo je njegov sedmi ranking naslov i prvi nakon dvije godine, a pobjeda mu je donijela i glavnu nagradu od 100.000 funti. „Kapetan“, kako glasi njegov nadimak, dva puta je igrao finale Svjetskog prvenstva, 2008. i 2012. godine, oba puta protiv Ronnieja O'Sullivana. U karijeri je prošao i kroz izuzetno teške zdravstvene probleme, uključujući Crohnovu bolest i rak testisa koji se proširio na pluća, ali se svaki put vraćao profesionalnom snookeru.
Zbog toga je zanimljiv i detalj koji je Carter otkrio upravo nakon ove pobjede. Govorio je o tome kako se zbog posljedica ozbiljnih zdravstvenih problema danas čak ne sjeća u potpunosti nekih najvećih trenutaka svoje karijere, uključujući nastupe u finalima Svjetskog prvenstva. Zato je njegov pogled na ovaj trofej drugačiji. Nakon pobjede nad Williamsom kazao je da mu je posebno značajno što je savladao jednog od najvećih igrača svih vremena i to pred domaćom publikom.
English Open je tako pripao Carteru, ali veliki pobjednik ovog turnira je i sam snooker. Dobiti finale između Cartera i Williamsa, dvojice igrača koji zajedno nose decenije ovog sporta, gotovo da je bio idealan završetak turnira. Carter je dobio trofej i 100.000 funti, ali Williams je još jednom pokazao ono zbog čega ga ljubitelji snookera cijene više od tri decenije: 51 godina, tri svjetske titule, 27 ranking pobjeda i još uvijek sposobnost da se iz ponora vrati u finale velikog turnira.
K.C.
