U svijetu u kojem se fudbal često svodi na hladne milionske cifre, surove statistike i ego-zvijezde koje jedva čekaju kraj treninga da pobjegnu u svijet luksuza, Juan Mata je oduvijek bio anomalija. Bio je čovjek iz neke druge epohe, fudbaler sa diplomom u džepu, osmijehom na licu i idejom da najvažnija sporedna stvar na svijetu mora služiti nečem većem od pukog trofeja.
Kada je objavio kraj svoje bogate igračke karijere, nije odjeknula samo vijest o odlasku još jednog majstora, već i tišina koja ostaje iza čovjeka koji je fudbalske terene tretirao kao učionicu humanosti.
Zato ovu priču o njemu nećemo pisati kroz običnu hronologiju. Zamislimo Matinu karijeru kao doktorsku disertaciju iz estetike, obrazovanja i dobrote, radni vijek čovjeka koji je paralelno studirao udžbenike i ispisivao historiju velikih klubova.
Predgovor: Profesor u kopačkama (Obrazovanje)
Dok su njegove kolege u slobodno vrijeme igrale videoigre ili prelistavale kataloge automobila, Juan Mata je rješavao ispitne zadatke. Dokaz da fudbaleri nisu samo “mišići s loptom” dolazi iz činjenice da je Mata uspješno završio dva fakulteta, marketing i sportske nauke (Ciencias de la Actividad Física y del Deporte) na Univerzitetu Camilo José Cela u Madridu. Dok je na terenu lobovao golmane i lomio kičme defanzivcima, van njega je analizirao sportske sisteme i tržišne zakonitosti. Otuda i ta nevjerovatna smirenost, Mata na terenu nije samo igrao fudbal, on ga je razumio na kvantnom nivou.
Poglavlje I: Madridske osnove i valensijski akvarel (Real Madrid i Valencia)
Akademski put počeo je u Realovoj akademiji Castilla, gdje je učio prve lekcije velikog sporta, ali pravi magistarski rad položio je u dresu Valencije. Na Mestalli je postao umjetnik s loptom, dirigent čiji su pasovi imali geometrijsku preciznost. Tamo je naučio kako se nositi s pritiskom i osvojio prvi veliki trofej, Kup kralja, najavljujući svijetu da se rađa igrač rijetke elegancije.
Poglavlje II: Londonska simfonija i teatar snova (Chelsea i Manchester United)
Njegov prelazak u Chelsea bio je čisto remek-djelo. Na Stamford Bridgeu su ga prozvali “El Mago”. Bio je srce i duša tima koji je pokorio Evropu osvojivši Ligu prvaka 2012. godine, a potom i Evropsku ligu sezonu kasnije.
Kada se preselio u crveni dio Manchestera, u Manchester United, donio je istu onu prepoznatljivu toplinu i lucidnost u Teatar snova. Kroz godine na Old Traffordu, osvojio je FA kup i još jednu Evropsku ligu, a tribine su ga obožavale jer je u svakom potezu nosio gospodski kodeks kojeg je sve manje u modernom sportu.
Poglavlje III: Globalna turneja i lekcija o poniznosti (Galatasaray, Vissel Kobe, Western Sydney Wanderers)
Kada su mnogi mislili da je vrijeme za penziju, profesor je odlučio održati još nekoliko gostujućih predavanja širom planete. U Turskoj je s Galatasarayem osjetio vatru i osvojio titulu, u Japanu je s Vissel Kobeom dodao još jedan šampionski pehar u svoju riznicu, a svoju nevjerovatnu odiseju završio je u Australiji, noseći dres Western Sydney Wanderersa. Svuda je bio ista osoba, skroman, nasmijan, uvijek spreman da sasluša mlađe saigrače.
Dodatak radu: Fondacija koja je promijenila svijet (Common Goal)
Ipak, najveće Matino životno djelo nema veze s golovima i asistencijama. Godine 2017. pokrenuo je pokret Common Goal. Pozvao je fudbalere i trenere širom svijeta da odvoje samo 1% svoje plate za finansiranje fudbalskih projekata i humanitarnih organizacija koje mijenjaju živote ugrožene djece širom planete.
Mata je bio prvi koji je pristao na to, riskirajući da ispadne “naivan” u surovom kapitalističkom svijetu fudbala. Danas hiljade fudbalera širom svijeta izdvajaju taj 1% upravo zahvaljujući njemu. Dokazao je da fudbal zaista može biti alat za spašavanje svijeta.
Zaključak i oproštajna poruka: Zvono koje označava kraj časa
Kada je objavio da stavlja kopačke na klin, Juan Mata se oglasio porukom koja oslikava cijeli njegov život, emotivnom, zahvalnom i dubokom: “Hvala ti, fudbale, što si mi pružio život o kojem nisam smio ni sanjati. Hvala svakom saigraču, treneru, navijaču i svakom gradu koji me prihvatio kao svog. Ostvario sam dječije snove, ali ono što nosim sa sobom nisu samo medalje i trofeji, već ljudi koje sam sreo i djela koja smo zajedno učinili. Fudbal mi je dao sve, ali moje putovanje se ovdje ne završava, ovo je samo kraj jedne lijepe utakmice, a igra života se nastavlja.”
Zvono je označilo kraj posljednjeg časa profesora Juana Mate. Kopačke su spremljene u torbu, ali lekcije o tome kako se igra s elegancijom i kako se živi sa srcem ostaće upisane u vječnoj udžbenici svjetskog sporta.
