Postoje povratci koji se mjere bodovima, tabelama i peharima. A postoje i oni koji se mjere ožiljcima.
Povratak NK Čelik u Premijer ligu Bosne i Hercegovine pripada ovoj drugoj vrsti. To nije priča o jednoj dobro odigranoj sezoni, jednom treneru ili generaciji koja je pronašla put do prvog mjesta. To je priča o klubu koji je morao pasti gotovo do dna kako bi ponovo naučio stajati uspravno.
Kada je 2020. godine donesena odluka da Čelik takmičenje nastavi u Kantonalnoj ligi Zeničko-dobojskog kantona, mnogima je izgledalo kao da se jedan veliki klub gasi pred očima javnosti. Tribine Bilinog polja zamijenjene su terenima na kojima nije bilo televizijskih kamera, reflektora ni premijerligaškog glamura.
Ali upravo je tamo, daleko od naslovnica, počeo novi Čelik.
Nije izabrano osnivanje novog kluba bez dugova, historije i odgovornosti. Izabran je mnogo teži put, spašavanje onog starog. Istog onog Čelika koji je godinama nosio Zenicu, ali i teret pogrešnih odluka, neodgovornog upravljanja i nagomilanih obaveza.
Klub je u maju 2025. godine objavio da je, prvi put nakon više od decenije i po, u potpunosti izmirio obaveze po osnovu PDV-a. Tokom pet godina isplaćeno je 48 rata reprograma i gotovo 500.000 KM duga za PDV, dok je prema državnim poreznim institucijama ukupno vraćeno više od 1,7 miliona KM. Bio je to možda značajniji rezultat od bilo koje pobjede ostvarene na terenu.
Dva mjeseca kasnije stigla je još jedna historijska vijest, nakon dvije decenije odblokiran je glavni račun kluba. Čelik je ponovo mogao normalno poslovati, planirati i razvijati se bez okova koji su ga godinama sputavali.
Zato je važno razumjeti da se Čelik nije jednostavno plasirao u Premijer ligu. On se do nje popeo, stepenicu po stepenicu, noseći vlastitu prošlost na leđima.
Osvojio je Kantonalnu ligu ZDK, zatim Drugu ligu FBiH – Centar, a onda i Prvu ligu Federacije BiH. Put koji je počeo na najnižem nivou završen je povratkom među najbolje, nakon šest godina izbivanja iz elitnog ranga.
To je sportski uspjeh, ali još više moralna pobjeda.
Pojačanja pokazuju da Čelik ne želi biti prolaznik
Povratnička sezona nosi posebnu vrstu opasnosti. Emocija može podići klub, ali ga ne može sama zadržati u ligi. Premijer liga kažnjava svaku slabost, nedostatak širine igračkog kadra, neiskustvo, pogrešne procjene i prevelika očekivanja.
U Čeliku su toga očigledno svjesni.
Bojan Regoje započeo je pripreme s gotovo kompletnim kadrom, dok su prvom timu priključeni i mladi igrači iz klupske škole. To pokazuje želju da se ne izgubi ono što je Čelik dovelo do Premijer lige: kontinuitet, zajedništvo i prostor za razvoj vlastitih talenata.
Istovremeno, prijelazni rok pokazuje da klub ne želi živjeti samo od emocija.
U Zenicu je stigao Andrés Mohedano, tridesetogodišnji španski veznjak koji je prošao omladinske škole Getafea i Atletico Madrida, a prethodne sezone bio je jedan od najvažnijih igrača Rudara iz Prijedora. Čeliku bi trebao donijeti iskustvo, kreativnost i mirnoću u sredini terena.
Samy Faraj potpisao je dvogodišnji ugovor. Riječ je o krilnom napadaču koji je prošao akademije Lillea i Sochauxa, igrao u Francuskoj i Grčkoj, a prethodnu sezonu proveo u Radniku iz Bijeljine. Njegov dolazak predstavlja pokušaj da Čelik dobije brzinu i nepredvidivost u završnoj trećini terena.
Doveden je i iskusni napadač Dejan Vidić, dok je posljednje veliko ime u nizu Oliver Šarkić. Crnogorski ofanzivac prošao je akademije Anderlechta i Benfice, nastupao za Leeds United U23, Barakaldo, Burton Albion, Blackpool, Mansfield Town i Pakhtakor te osvajao titule s Dečićem i Budućnošću. Iza sebe ima više od 250 zvaničnih nastupa, uz 38 pogodaka i 28 asistencija.
Uz njih su kadar pojačali Vladimir Savić, Halid Šabanović, Nemanja Tomašević, Albin Omić, Faruk Gogić i Aldin Hrvanović.
To nisu transferi kluba koji se unaprijed pomirio s borbom za goli život. To su potezi uprave koja pokušava sastaviti ekipu sposobnu odgovoriti zahtjevima najvišeg ranga bh. fudbala.
Ipak, Čelik mora ostati vjeran lekciji koja ga je spasila. Ne smije trošiti novac koji nema niti obećavati ono što još nije izgradio.
Najveća pobjeda ovog kluba u posljednjih nekoliko godina nije samo povratak u Premijer ligu, nego činjenica da je naučio živjeti u skladu sa svojim mogućnostima. Taj princip ne smije biti žrtvovan zbog nekoliko brzih pobjeda ili nestrpljenja s tribina.
Robijaši nisu čekali povratak, oni su ga omogućili
Čelikova priča ne može se ispričati bez Robijaša.
Kada su nestale velike utakmice, oni nisu nestali. Kada su protivnici postali kantonalni klubovi, a televizijski prijenosi i pažnja javnosti prošlost, Robijaši su i dalje putovali, pjevali i podsjećali da veličinu kluba ne određuje samo rang u kojem nastupa.
Klupsko rukovodstvo upravo je članove, volontere i generacije Robijaša označilo kao ljude zahvaljujući kojima je Čelik preživio najteži period.
Navijači nisu bili samo dekor ove obnove. Bili su njen pokretač, kontrolni mehanizam i savjest kluba.
Njihova podrška sada donosi i obavezu. Čelik ne smije ponovo postati ničije privatno igralište, politički plijen ili sredstvo za ostvarivanje kratkoročnih interesa. Klub koji su navijači nosili kroz najniže rangove mora ostati transparentan, odgovoran i okrenut svojim članovima.
Jer Robijaši nisu spašavali samo mjesto u ligi. Spašavali su identitet.
Bilino polje ponovo postaje premijerligaška pozornica
Postoje stadioni koji izgledaju veći kada su puni. Bilino polje izgleda prazno kada na njemu nema Čelika.
To nije samo prostor na kojem se igra fudbal. To je mjesto susreta grada sa samim sobom. Na njegovim tribinama zajedno sjede generacije koje pamte velike utakmice, evropske večeri, titule i godine u kojima je Čelik bio mnogo više od običnog premijerligaškog učesnika.
Sada će se na Bilino polje ponovo vratiti najveći bh. klubovi. Vratit će se derbiji, pune tribine, gostujući navijači i utakmice koje će Zenica čekati tokom cijele sedmice.
Čelik će u mnogim susretima možda biti igrački slabiji ili finansijski skromniji od protivnika. Međutim, malo koji klub u ligi može dobiti ono što će crno-crveni imati iza sebe kada se začuje pjesma s južne tribine.
Atmosfera Bilinog polja može donijeti bodove koje ne može kupiti nijedan transfer. Može ohrabriti domaće igrače, uplašiti protivnike i vratiti Čeliku onu posebnu težinu koju je nekada imao.
Ali podršku moraju pratiti realna očekivanja.
Od ove ekipe ne treba odmah zahtijevati borbu za Evropu. Prvi cilj mora biti stabilizacija u Premijer ligi, izbjegavanje grčevite borbe za opstanak i nastavak finansijskog ozdravljenja. Ako se otvori prilika za nešto više, Čelik je treba prihvatiti. Međutim, ne smije preskakati stepenice jer je upravo strpljivim penjanjem stigao ovako daleko.
Povratak koji pripada cijeloj Zenici
Čelik ulazi u novu sezonu kao klub koji je već ostvario jednu od najvećih pobjeda u svojoj historiji. Preživio je.
Sada mora dokazati da može i trajati.
Nova pojačanja donose kvalitet, Regoje poznaje svlačionicu, Robijaši će donijeti buku, a Bilino polje ponovo će dobiti atmosferu kakvu Premijer liga treba. Ipak, najveća Čelikova snaga neće biti nijedan pojedinac.
Bit će to svijest o tome koliko je teško bilo vratiti se.
Od kantonalnih terena do premijerligaških reflektora, Čelik je prešao put na kojem je mnogo puta mogao nestati. Nije nestao jer mu Zenica to nije dozvolila.
Zato ovo nije samo povratak jednog kluba u najviši rang. Ovo je povratak grada na fudbalsku mapu Bosne i Hercegovine.
Čelik se vratio kući. Sada je najvažnije da više nikada ne mora počinjati ispočetka.
I.G.
