Danas je gotovo nezamislivo otići na nogometnu utakmicu, a da tribine nisu obojene dresovima domaćeg kluba. Igrači se mijenjaju, generacije prolaze, ali dres je postao najvidljiviji znak pripadnosti. Ipak, veći dio historije nogometa navijači uopće nisu dolazili na stadione odjeveni poput svojih idola.
Na starim fotografijama engleskih tribina dominiraju kaputi, košulje, kravate i šeširi. Dres je pripadao igračima, dok su navijači svoju odanost pokazivali šalovima, zastavama i značkama. Put od takvih tribina do današnje navijačke uniforme počeo je mnogo kasnije nego što se obično misli.
Sve je počelo s djecom
Prvi pokušaji prodaje nogometnih kompleta navijačima pojavili su se još krajem pedesetih. Umbro je 1959. godine ponudio „Umbroset for Boys“, proizvod namijenjen djeci, ali takvi kompleti još nisu predstavljali ozbiljnu komercijalnu industriju.
Velika prekretnica stigla je u sezoni 1973/74, kada je Admiral počeo saradnju s Leeds Unitedom. Ideja je bila jednostavna, ali za tadašnji nogomet revolucionarna: napraviti klupski dres koji se može zaštititi kao dizajn i zatim prodavati navijačima kao replika onoga što nose igrači. U decembru 1973. prve replike Leedsa zvanično su stigle u prodaju.
Prve verzije, međutim, nisu bile namijenjene odraslima. Admiral je u početku proizvodio replike uglavnom u dječijim veličinama, a odrasli su još godinama imali vrlo ograničene mogućnosti da kupe identičan dres svom klupskom heroju.
Leedsov primjer brzo se proširio. Admiral je sklapao poslove s drugim klubovima, a do sezone 1977/78 čak 84 od 92 kluba tadašnje English Football League imali su logo proizvođača na dresu. Dres je počeo postajati mnogo više od sportske opreme.
Odrasli navijači dugo nisu nosili dresove
Danas zvuči gotovo nevjerovatno, ali odrasli navijači nisu odmah prihvatili repliku dresa kao normalnu odjeću za utakmicu.
Akademsko istraživanje pod nazivom „Shirt tales“ analiziralo je fotografije engleskih tribina i pokazalo da se replike među navijačima pojavljuju tek sredinom sedamdesetih, uglavnom na velikim utakmicama i finalima kupova. Prije 1980. godine proizvođači su najčešće nudili veličine koje su bile na granici između velikih dječijih i malih odraslih.
Promjena je dolazila postepeno. Dresovi su se počeli pojavljivati među odraslim navijačima, ali nisu odmah postali standardna tribinska odjeća. Navijači su zapravo sami pomogli da se promijeni način na koji se dres doživljava, dok su proizvođači tek kasnije shvatili koliki se potencijal krije izvan dječijeg tržišta.
Mundijal 1982. otvorio vrata odraslima
Jedan od ključnih trenutaka dogodio se pred Svjetsko prvenstvo 1982. godine.
Admiral je za reprezentaciju Engleske napravio prepoznatljiv dres koji je, prema historijatu kompanije, bio prvi engleski reprezentativni dres ponuđen u odraslim veličinama. Mundijal u Španiji dao mu je ogromnu televizijsku vidljivost i pomogao da nogometni dres postane prihvatljiv i kao odjeća za odrasle navijače.
Ipak, revolucija nije nastupila preko noći. Istraživanje razvoja replika pokazuje da se tržište odraslih širilo tokom osamdesetih, dok je krajem te decenije dres već počeo postajati uobičajen dio navijačke garderobe. Fotografije s finala FA Cupa lijepo pokazuju promjenu: na Wembleyu 1980. gotovo niko od fotografisanih navijača nije nosio repliku, dok su deset godina kasnije dresovi već dominirali među publikom.
Od dresa do globalnog biznisa
Početna ideja bila je skromna: omogućiti djetetu da obuče dres svog omiljenog kluba. Danas je to globalna industrija vrijedna milijarde.
Klubovi više ne prodaju samo jednu domaću garnituru. Tu su gostujući i treći dresovi, posebna izdanja, retro kolekcije, limitirane serije i saradnje s modnim brendovima. Dres je postao sportska oprema, suvenir, kolekcionarski predmet, ali i dio ulične mode.
Njegova vrijednost više nije vezana samo za utakmicu. Dres može predstavljati klub, igrača, određenu sezonu, veliko finale ili čitavu generaciju navijača. Zato danas i stari modeli često imaju posebno mjesto među kolekcionarima.
Sve je počelo mnogo skromnije
Kada danas pogledamo tribinu na velikoj utakmici i vidimo hiljade ljudi u istim klupskim bojama, teško je zamisliti da je takav prizor nekada bio neobičan.
Od Umbrovog dječijeg kompleta iz 1959. do Admiralove revolucije s Leedsom 1973. godine, a zatim do masovnog prihvatanja među odraslima tokom osamdesetih, nastala je navijačka uniforma kakvu danas poznajemo.
Komad odjeće koji je nekada pripadao samo igračima postao je jedan od najjačih simbola pripadnosti u sportu. Dres više nije samo kopija onoga što nose fudbaleri. On je postao dio identiteta navijača i jedan od najvećih komercijalnih fenomena modernog nogometa.
K.C.
