Zaboravimo novinarsku diplomatiju, prazne fraze i čekanje da nam Komitet za suđenje objasni ono što smo vidjeli vlastitim očima. Penal dosuđen Borcu protiv Sarajeva bio je poklon. Ofiran, nepotreban i uvredljiv za svakoga ko još pokušava vjerovati da se prvenstvo Bosne i Hercegovine odlučuje isključivo na terenu.
Sarajevo je pobijedilo golom Ricarda Caraballa u 54. minuti, pa sporna odluka nije uspjela promijeniti konačni ishod utakmice. Međutim, činjenica da poklon nije iskorišten ne znači da ga nije bilo. Neuspješna pomoć i dalje je pomoć.
Ovoga puta rezultat je odbio poslušnost. Sarajevo je sačuvalo pobjedu, ali je nakon utakmice ostalo pitanje koje se već godinama provlači kroz bh. fudbal: Je li Borac zaista toliko dominantan ili ima pozadinu koja mu olakšava put svaki put kada na terenu naiđe na ozbiljan otpor?
Borac ima kvalitet, ali koliko je zaista dominantan?
Nema potrebe osporavati da Borac ima snažnu ekipu. Banjalučani imaju širinu kadra, evropsko iskustvo i pojedince sposobne riješiti utakmicu jednim potezom. Upravo zato ovakve odluke najviše štete samim igračima Borca.
Umjesto da se govori o njihovom kvalitetu, govori se o sudijama. Umjesto da njihove pobjede budu prihvaćene kao proizvod dobre igre, iznad svakog rezultata ostaje sumnja. Nisu tu sumnju stvorili navijači Sarajeva, Željezničara, Veleža ili Zrinjskog. Stvorile su je odluke koje su se prečesto završavale u korist istog kluba.
Jedna sudijska greška može biti previd. Druga može biti loš dan. Ali kada se iste stvari ponavljaju kroz nekoliko sezona, više nije dovoljno reći da je Borac jednostavno najbolji.
Tada se mora postaviti pitanje: Koliko je Borac dobar, a koliko mu je dopušteno da izgleda bolji nego što zaista jeste?
Deset spornih odluka u sedam utakmica
Od sezone 2023/24. do danas pronađeno je najmanje deset konkretnih odluka u sedam Borčevih utakmica koje su mediji, stručni konsultanti ili sam Komitet za suđenje označili kao pogrešne ili ozbiljno sporne.
Najdrastičniji primjer dogodio se u maju 2024. godine, kada je Borac protiv Igmana pobjedom od 4:3 osigurao titulu. Tada su izdvojene čak tri sporne odluke: nepostojeći penal za Borac, poništen regularan pogodak Igmana i pobjedonosni gol Banjalučana postignut iz ofsajda.
Nisu to bile beznačajne odluke u utakmici bez rezultatskog značaja. Bio je to susret kojim je odlučena borba za prvaka Bosne i Hercegovine.
U septembru 2024. godine stručni konsultant Arene Sport Haris Kaljanac ocijenio je da je Sarajevo u Banjoj Luci oštećeno u dvije situacije. Boban Nikolov trebao je dobiti direktan crveni karton zbog starta kojim je teško povrijeđen Nemanja Anđušić, dok Sarajevu u 74. minuti nije dosuđen penal.
U februaru 2025. godine Komitet za suđenje službeno je utvrdio da je Borcu protiv Posušja pogrešno dosuđen penal u 83. minuti. Lopta je igrača Posušja pogodila u ruku koja se nalazila u prirodnom položaju, a pogrešnom je proglašena i intervencija VAR-a.
U aprilu iste godine Borac je protiv Sarajeva poveo iz penala nakon minimalnog kontakta Amera Hiroša i Momodoua Jatte. Ta je odluka u medijima opisana kao prestroga i sporna, uz napomenu da je sudija Mirza Kazlagić donio još nekoliko odluka na štetu gostiju.
U oktobru 2025. godine Komitet je priznao još dvije greške koje su koristile Borcu. Protiv Rudara iz Prijedora dosuđen mu je penal zbog navodnog igranja rukom, iako je lopta domaćeg igrača pogodila u stomak.
Nedugo zatim Veležu je protiv Borca neopravdano poništen pogodak, nakon čega je sudija Elvedin Topuzović suspendovan do daljnjeg.
Na sve to sada dolazi i penal na Koševu. Poklon koji nije iskorišten, ali koji je ponovo pokazao koliko je malo ponekad potrebno da se Borcu otvori put prema povoljnom rezultatu.
Omjer žutih kartona 2:13
Posebno je zanimljiva statistika s početka nove sezone. U prvih pet prvenstvenih utakmica Borac je dobio samo dva žuta kartona, dok su njegovi protivnici sakupili čak 13 opomena.
| Utakmica | Borac | Protivnik |
|---|---|---|
| Borac – Velež | 0 | 3 |
| Borac – Čelik | 0 | 2 |
| Radnik – Borac | 0 | 3 |
| Borac – Željezničar | 1 | 2 |
| Sarajevo – Borac | 1 | 3 |
| Ukupno | 2 | 13 |
To znači da Borac prosječno dobija 0,4 žuta kartona po utakmici, a njegovi protivnici 2,6. Protivnički igrači kartonirani su čak šest i po puta češće.
Sam omjer 2:13 nije dokaz unaprijed pripremljene namjere. Fudbalske utakmice nisu matematički jednake, niti svaka ekipa pravi isti broj i istu vrstu prekršaja. Međutim, takva razlika dovoljno je velika da zahtijeva ozbiljnu analizu sudijskog kriterija.
Jesu li igrači Borca zaista toliko disciplinovaniji od svih protivnika? Prave li šest puta manje prekršaja vrijednih opomene? Ili se isti kontakt, isti start i isto povlačenje različito procjenjuju u zavisnosti od boje dresa?
Igraju li Borčevi fudbaleri s olakšanjem?
Tu dolazimo do možda najvažnijeg pitanja: Kako ovakav sudijski kriterij utiče na način na koji Borac igra?
Fudbaler koji zna da će mu prvi oštar start biti oprošten odlučnije ulazi u sljedeći duel. Igrač koji vidi da protivnik za sličan kontakt dobija karton zna da je psihološka prednost na njegovoj strani.
Ekipa kojoj sudija redovno dosuđuje sitne kontakte dobija mogućnost podizanja posljednje linije, agresivnijeg presinga i ulaska u duele bez jednakog straha od sankcije.
S druge strane, protivnički fudbaler nakon ranog kartona više ne može igrati istim intenzitetom. Svaki naredni duel nosi opasnost od isključenja, pa mora povući nogu, kasniti u presingu ili dopustiti protivniku da primi loptu.
Zbog toga omjer 2:13 nije samo nevažna statistička zanimljivost. Kartoni mijenjaju ponašanje igrača i odnos snaga na terenu.
Može li Borac igrati čvršće i grublje jer njegovi fudbaleri osjećaju da će im biti dopušteno više? Ulaze li u kontakte uvjereni da će sudija prije dosuditi prekršaj njima nego protiv njih? Mogu li igrati rasterećenije jer znaju da ih prvi, a ponekad ni drugi ozbiljniji start neće koštati kartona?
To se ne može dokazati samo tabelom, ali se može prepoznati na terenu. Kada jedna ekipa dobije osjećaj da za nju i protivnika ne vrijedi isti prag kažnjavanja, sudija više nije samo posmatrač utakmice, postaje faktor koji određuje kako će se ekipe ponašati.
Protivnici ostaju bez važnih igrača baš pred Borac
Kartoni ne završavaju svoj uticaj posljednjim sudijskim zviždukom. Oni određuju i ko će nastupiti u narednom kolu, a javno dostupni izvještaji pokazuju da su Borčevi protivnici u najmanje sedam prvenstvenih utakmica od 2020. godine zbog suspenzija ostajali bez ukupno najmanje 15 igrača.
Velež je pred gostovanje Borcu u maju 2025. godine ostao bez čak petorice fudbalera. Četverica startera: Amar Milak, Klemen Šturm, Michael Ologo i Vasilije Đurić dobila su treće žute kartone u prethodnoj utakmici, dok je Tarik Šikalo suspendovan nakon isključenja.
U aprilu 2026. godine Velež je u novi derbi s Borcem ušao bez Aldina Mešića i Miće Kuzmanovića zbog trećih žutih kartona.
Radnik je ranije na gostovanje u Banju Luku morao bez kapitena Damjana Krajišnika, Željezničar bez Samira Radovca, Sloboda bez trojice suspendovanih igrača, dok je Sarajevo još 2020. godine protiv Borca igralo bez tada najboljeg strijelca lige Benjamina Tatara.
Jesu li svi ti kartoni bili neopravdani? Sigurno nisu. Ali količina primjera ponovo otvara isto pitanje: Zašto se tako često događa da Borac protivnika dočeka oslabljenog, dok njegovi fudbaleri iz utakmica izlaze gotovo netaknuti kartonima?
Borcu takva zaštita ne treba, osim ako mu ipak treba
Često se govori da bi Borac pobjeđivao i bez sudijske pomoći. Moguće. Ali onda mu omogućite da to dokaže.
Neka pobjeđuje kompletne protivnike. Neka osvaja bodove bez spornih penala. Neka njegovi igrači dobijaju iste kartone za iste prekršaje. Neka utakmicu završe s desetoricom kada naprave prekršaj za isključenje. Neka se na obje strane terena primjenjuje isti kriterij.
Prava dominacija ne treba zaštitu. Pravi šampion ne treba rezervni izlaz kada utakmica krene pogrešnim putem.
Borac možda jeste najbolja ekipa u državi. Međutim, dok se sporne odluke, ogromna razlika u kartonima i suspenzije protivničkih igrača nastavljaju gomilati, nikada nećemo moći pouzdano odgovoriti koliko njegovih pobjeda pripada fudbalerima, a koliko sistemu koji im prečesto poravna put.
Na Koševu je Sarajevo uspjelo pobijediti i Borac i spornu sudijsku odluku. Sljedeća ekipa možda neće.
Kada u jednoj ligi moraš biti toliko bolji da savladaš i protivnika i kriterij koji nije jednak za obje strane, onda to više nije ravnopravno prvenstvo.
To je predstava u kojoj je rezultat, kao na Koševu, jedini odbio slijediti napisani scenarij.
Izudin Gvozden
