Nova odgoda u bosanskohercegovačkom fudbalu ponovo je otvorila staro pitanje. Utakmica Superkupa Bosne i Hercegovine između Borca i Zrinjskog, planirana za 2. august, neće biti odigrana zbog evropskih obaveza ova dva kluba.
Međutim, Superkup ovdje nije problem. On je samo povod za razgovor o sve učestalijem odgađanju utakmica WWin lige.
U prethodne dvije završene sezone zbog evropskih nastupa klubova odgođeno je devet prvenstvenih utakmica. Sama mogućnost odgode nije sporna. Bosna i Hercegovina treba pomoći klubovima koji je predstavljaju u Evropi jer svaki njihov rezultat utječe na državni koeficijent i budućnost kompletnog bh. fudbala.
Ako će dodatni odmor pomoći Borcu, Zrinjskom, Sarajevu ili nekom drugom predstavniku da prođe evropsko pretkolo, ostvari veliku pobjedu i donese bodove Bosni i Hercegovini, onda odgoda ima smisla.
Igrači nisu mašine, a putovanja i utakmice svaka tri dana ostavljaju posljedice. Odmornija ekipa ima veće izglede da u završnici evropskog susreta napravi rezultat od kojeg će jednog dana korist imati i ostali bh. klubovi.
Problem nastaje kada privremena odgoda postane višemjesečno čekanje.
Najbolji primjer predstavlja utakmica Borca i Zrinjskog iz trećeg kola WWin lige u sezoni 2025/26. Susret je prvobitno trebao biti odigran 10. augusta 2025. godine, ali je odgođen zbog evropskih obaveza Zrinjskog.
Savez ga je najprije zakazao za 15. oktobar, zatim za 12. novembar, da bi utakmica konačno bila odigrana tek 21. decembra. Od prvobitnog do konačnog termina prošla su čak 133 dana.
Utakmica s početka prvenstva tako je odigrana na samom kraju polusezone. Zrinjski je u Banjoj Luci pobijedio rezultatom 1:0, ali rezultat ovdje nije najvažniji.
Mnogo je važnije pitanje kako se može govoriti o potpuno jednakim uslovima kada se jedan prvenstveni susret pomjeri za više od četiri mjeseca.
U tom periodu mogu se promijeniti forma, zdravstveno stanje igrača i atmosfera u ekipama. Povrijeđeni igrači mogu se oporaviti, suspendovani odslužiti kazne, treneri biti zamijenjeni, a ljetna pojačanja potpuno uklopiti u novi tim.
Utakmica je ista samo u rasporedu, ali u sportskom smislu više nije ista.
Takva odgađanja dovode do situacije u kojoj tabela sedmicama ne pokazuje stvarno stanje. Klubovi imaju različit broj odigranih susreta, a javnost mora računati moguće bodove kako bi razumjela ko je zaista lider, ko se bori za Evropu, a ko za opstanak.
Takvo prvenstvo gubi vjerodostojnost.
Najveću cijenu često plaća klub koji nije ni tražio odgodu. On je možda tempirao formu, organizovao pripreme, planirao prodaju ulaznica i očekivao protivnika iscrpljenog nakon evropskog nastupa.
Umjesto toga, utakmica bude pomjerena za termin u kojem su okolnosti potpuno drugačije.
Zbog toga odgode mogu direktno ići na štetu protivnika evropskog predstavnika. Jedno je omogućiti klubu nekoliko dodatnih dana odmora, a sasvim drugo dopustiti mu da zaostalu utakmicu odigra nekoliko mjeseci kasnije, u povoljnijoj formi i s drugačijim igračkim kadrom.
Takav sistem ostavlja previše prostora za sumnje. Ne mora postojati konkretna malverzacija da bi takmičenje izgubilo povjerenje. Dovoljno je da ne postoje jasni rokovi i da se novi termini određuju od slučaja do slučaja.
Kada pravila nisu precizna, svaka odluka može izgledati kao pogodovanje.
Regularnost prvenstva ne čuvaju samo sudije i VAR. Čuva je i kalendar.
Svi klubovi moraju unaprijed znati pod kojim uslovima se utakmica može odgoditi, koliko dugo može ostati neodigrana i koji je prvi mogući zamjenski termin.
Odgoda ne smije biti otvoren ček koji će evropski predstavnik iskoristiti onda kada mu raspored i forma najviše odgovaraju.
Rješenje nije ukidanje odgoda. To bi bilo kratkovidno i štetno za bh. fudbal. Evropskim predstavnicima treba pomoći, posebno u ključnim kvalifikacijskim rundama, jer njihove pobjede popravljaju koeficijent države i olakšavaju put budućim predstavnicima.
Ali ta pomoć mora imati granicu.
Svaka odluka o odgađanju prvenstvene utakmice trebala bi odmah sadržavati i rezervni termin. Ako klub završi evropski nastup, susret mora biti odigran u prvom slobodnom terminu.
Ako nastavi takmičenje, Savez mora imati unaprijed pripremljen kalendar, a ne čekati da se zaostale utakmice nagomilaju.
Moguće je istovremeno zaštititi evropske predstavnike i sačuvati regularnost WWin lige. Za to nisu potrebna nova opravdanja, nego jasna pravila i njihova jednaka primjena prema svima.
Evropa ne smije biti kazna za uspješne klubove. Ali ne smije biti ni izgovor da domaće prvenstvo mjesecima izgleda nedovršeno.
Jer tabela vrijedi samo onda kada svi njeni učesnici igraju prema istim pravilima i, koliko god je moguće, u isto vrijeme.
I.G.
