Ako je suditi prema rezultatima ovogodišnjih kvalifikacija za UEFA Ligu prvaka, ženski fudbal na Balkanu još uvijek nije spreman za velike evropske domete.
Iako se posljednjih godina ulaže više nego ranije, razlika u kvaliteti između prvakinja zemalja bivše Jugoslavije i najboljih evropskih klubova i dalje je više nego očigledna.
Posljednji ozbiljniji rezultat jednog balkanskog kluba dogodio se u sezoni 2020/21, kada se slovensko Pomurje plasiralo među 16 najboljih ekipa Evrope. Zbog posebnog sistema takmičenja tokom pandemije koronavirusa, Slovenke su izborile osminu finala, gdje ih je zaustavio danski Fortuna Hjørring.
Od tada nijedan klub iz država bivše Jugoslavije nije uspio napraviti značajniji evropski iskorak.
Da će se taj niz nastaviti potvrđeno je već nakon ovogodišnjih polufinalnih mečeva kvalifikacija.
Prva je evropski put završila Budućnost Podgorica, koja je u pretkvalifikacijama nakon izvođenja penala eliminisana od azerbejdžanskog Baku Naftčija.
Potom su uslijedili novi neuspjesi.
Hajduk Split poražen je od bečke Austrije rezultatom 3:2, Brann je bez većih problema savladao Mitrovicu sa 5:0, prvakinje Bosne i Hercegovine SFK 2000 Sarajevo pružile su snažan otpor, ali su izgubile od nizozemskog PSV-a sa 3:2, dok je srpski predstavnik Bačka Topola poražen od belgijskog OH Leuvena rezultatom 4:0.
Najbliža velikom iznenađenju bila je Mura.
Slovenske prvakinje vodile su gotovo cijelu utakmicu protiv rumunskog Farul Constanțe, ali je u 98. minuti dosuđen jedanaesterac nakon crvenog kartona, čime je rival izborio produžetke. U dodatnih 30 minuta Rumunke su iskoristile brojčanu prednost i slavile sa 3:1, ostavivši Muru bez historijskog uspjeha.
Ovakvi rezultati nisu iznenađenje ako se pogleda i reprezentativni nivo.
Nijedna ženska reprezentacija s prostora bivše Jugoslavije nikada nije izborila plasman na završnicu Svjetskog ili Evropskog prvenstva, što dovoljno govori koliko je veliki zaostatak za vodećim evropskim nacijama.
Razloga za takvo stanje ima mnogo.
Profesionalne lige još uvijek nisu dovoljno razvijene, finansijska ulaganja višestruko su manja nego u zapadnoj Evropi, broj registrovanih igračica je ograničen, a infrastruktura i uslovi rada u većini klubova daleko su od evropskih standarda.
Ipak, postoje i pozitivni primjeri.
SFK 2000 Sarajevo već godinama dominira u Bosni i Hercegovini, Mura i Hajduk sve više ulažu u omladinske pogone, dok se u Srbiji i Hrvatskoj pojavljuje sve veći broj talentovanih mladih igračica.
To pokazuje da potencijal postoji.
Ali dok ulaganja ne budu sistemska i dugoročna, a domaća prvenstva konkurentnija, balkanski klubovi će i dalje teško parirati ekipama poput PSV-a, Austrije Beč, Leuvena ili Branna.
Ovogodišnje kvalifikacije zato nisu donijele senzaciju.
Donijele su još jednu potvrdu da je ženski fudbal na Balkanu napredovao, ali da je put do evropskog vrha i dalje veoma dug.
J.Č.
