Ulaznica plaćena, mjesto na stepenicama: Dokad će navijači ispaštati zbog lose organizacije i nemara?
Foto: Sportak.ba
Sumnje u distribuciju ulaznica, karte na oglasima i ljudi koji utakmicu gledaju sa stepenica dio su iste priče o odnosu prema navijačima reprezentacije BiH. Plaćena ulaznica mora podrazumijevati uređenu i sigurnu tribinu, a odgovornost organizatora ne završava očitavanjem koda na kapiji.
Kada navijači s ulaznicama završe na stepenicama, organizator ima problem koji se ne može sakriti iza fotografije punog stadiona. Svjedočenje sa sinoćnje utakmice Bosne i Hercegovine i Rumunije govori o tribini koja je već dva sata prije početka bila puna i rasporedu sjedenja koji se uglavnom nije poštovao. U takvim okolnostima dolazak na utakmicu postaje snalaženje: neko zauzme tuđe mjesto, drugi potraži slobodnu stolicu, a posljedice se prenose dalje dok neko ne ostane u prolazu. Navijač koji je uredno platio kartu ne smije zavisiti od toga koliko je spreman raspravljati se za svoje mjesto.
Ipak, svesti sve na nekulturu gledalaca bilo bi previše jednostavno. Navijači jesu odgovorni za zauzimanje tuđih sjedišta, ali organizator mora kontrolisati kretanje između sektora, njihovu popunjenost i rad redara. Ljudi na stepenicama opravdano izazivaju sumnju da je na tribinu pušteno više gledalaca nego što ona može primiti. Sam prizor ne dokazuje prekoračenje ukupnog kapaciteta stadiona, ali zahtijeva odgovor: jesu li sva predviđena mjesta zaista bila zauzeta, jesu li se ljudi nekontrolisano premještali ili je broj ulazaka premašio dozvoljeni? Nijednu od tih mogućnosti ne treba prepustiti nagađanju.
Preciznost je posebno potrebna jer se ni objavljeni podaci o posjeti ne podudaraju. FENA je izvijestila o približno 14.500 gledalaca, dok je Oslobođenje, pozivajući se na UEFA-u, navelo 11.460. Novinarska procjena i službena evidencija nisu isto, ali razlika od oko tri hiljade ljudi dodatni je razlog da Savez objavi jasan obračun. Koliki je bio dozvoljeni kapacitet za ovaj susret, koliko je ulaznica izdato kroz sve kanale i koliko je ljudi evidentirano na ulazima? Bez tih podataka nema uvjerljivog odgovora na sumnje u prenatrpanost tribina.
Stepenice pritom ne mogu biti prihvatljivo rješenje ni kada je uzrok gužve pogrešan raspored gledalaca. UEFA-ini sigurnosni propisi obavezuju organizatora da prolaze, stepenice i evakuacijske pravce održava slobodnim od prepreka koje ometaju kretanje. To znači da se problem mora rješavati dok su ljudi na stadionu. Navijača treba uputiti do njegovog mjesta i omogućiti mu da ga zauzme, a popunjen sektor kontrolisati. Poruka da se dođe ranije nema mnogo smisla ako ni dolazak dva sata prije utakmice ne donosi red na tribini.
Nepovjerenje se, međutim, stvara još tokom prodaje. Ulaznice za Rumuniju bile su rasprodane u službenoj ponudi, ali su se mogle pronaći na oglasima. Reprezentacija.ba zabilježila je cijene za zapad od 85 KM i više, naspram službenih 60 KM, kao i ponudu VIP ulaznica koje nisu bile dostupne u javnoj prodaji. Postojanje tih oglasa nije dokaz da neko iz Saveza učestvuje u nezakonitoj prodaji. Jeste konkretan povod da se provjeri porijeklo ponuđenih karata, naročito onih do kojih obični kupac nije mogao doći službenim putem.
Sumnje se najbolje otklanjaju objavljivanjem podataka i provjerom spornih slučajeva. Navijači trebaju znati koliki dio ulaznica ide u javnu prodaju, koliko se raspoređuje drugim kategorijama i kakva kontrola prati tu raspodjelu. Savez i Event.ba još su pred Ukrajinu 2024. upozoravali da kupac iz druge ruke može ostati pred kapijom jer se isti kod može iskoristiti samo jednom. Takvo upozorenje je potrebno, ali teret borbe protiv preprodaje ne može ostati na kupcu. UEFA-ini propisi predviđaju i saradnju organizatora s policijom i drugim nadležnim službama radi mjera protiv preprodavača oko stadiona, kada je to potrebno. Javnost zaslužuje informacije o konkretnim postupcima i njihovim rezultatima.
U toj priči o nedostupnim kartama i gužvi svoje mjesto ima i budući nacionalni stadion, za koji se okvirno spominje kapacitet od 18.000 gledalaca. Konačan broj još nije utvrđen: početkom oktobra iz Saveza je naveden raspon između 17.000 i 20.000 mjesta. Teško je, ipak, zanemariti nesrazmjer između takvog plana i podrške reprezentaciji na pojedinim gostovanjima. Na posljednjem gostovanju protiv Švedske reprezentaciju BiH je, prema medijskim procjenama, bodrilo između 30.000 i 35.000 naših navijača, a za njen budući dom okvirno se planira tek 18.000 mjesta. Stadion u vlastitoj zemlji tako ne bi mogao primiti ni broj ljudi koji se okupio da reprezentaciju podrži na jednom gostovanju. Brojna dijaspora u Švedskoj objašnjava dio te posjete, ali i ona je publika nacionalnog stadiona. Neće svaka domaća utakmica privući 30.000 gledalaca, no kapacitet se mora planirati i za najveće susrete. U suprotnom postoji ozbiljan rizik da već otvaranjem novog stadiona hiljadama zainteresovanih ponovo poručimo da za njih nema mjesta.
Novi stadion neće sam riješiti netransparentnu raspodjelu karata ili lošu kontrolu tribina. Zato prije naredne domaće utakmice treba objaviti broj izdatih ulaznica i evidentiranih ulazaka za susret s Rumunijom, provjeriti ponude VIP karata i odrediti postupak kojim redari rješavaju zauzeta mjesta i oslobađaju prolaze.
Odvojeno od toga, dok je kapacitet budućeg stadiona još otvoren, treba predstaviti analizu potražnje i mogućnosti proširenja. Navijačima su sada potrebni provjerljivi odgovori o tome kako su karte raspoređene i kako su tribine popunjene. Za njih se ne mora čekati izgradnja stadiona.
Pratite nas na društvenim mrežama: