Nekada je poraz na Grbavici bio vijest. Danas je vijest kada Željezničar odigra dobru utakmicu.
Teško zvuči, ali upravo je to možda i najtužniji zaključak nakon poraza od Slobode rezultatom 3:0 u posljednjoj provjeri pred početak nove sezone WWin lige Bosne i Hercegovine.
Jer, nije problem izgubiti prijateljsku utakmicu. Nije problem ni izgubiti od Slobode. Problem je što se nakon posljednjeg sudijskog zvižduka gotovo niko nije pitao kako se ovo dogodilo. Većina navijača samo je slegnula ramenima, kao da je gledala nastavak priče koju odavno poznaje napamet.
A to je priča koja na Grbavici traje već predugo.
Tokom posljednjih mjeseci mijenjali su se treneri, sportski planovi, obećanja i objašnjenja. Mijenjala su se lica, ali je osjećaj ostao isti. Željezničar i dalje izgleda kao ekipa koja traži samu sebe.
Protiv Slobode se to vidjelo u gotovo svakom segmentu igre. Primljen gol već u prvom napadu, bezidejan posjed lopte, malo kreacije, još manje prilika i odbrana koja je djelovala nesigurno svaki put kada bi gosti krenuli prema golu.
Mahmud je već u prvoj minuti iskoristio povratnu loptu Tira i iz neposredne blizine savladao Abdulahovića. Očekivala se reakcija domaćih, ali ona nije stigla.
Željezničar je imao loptu u nogama, ali nije imao igru. Napadi su bili spori, predvidivi i bez dovoljno odlučnosti u završnici. Vezni red nije uspijevao povezati linije tima, dok su napadači uglavnom ostajali odsječeni i bez upotrebljivih lopti.
Sloboda nije pobijedila zato što je odigrala utakmicu života. Pobijedila je zato što je izgledala kao ozbiljniji, organizovaniji i konkretniji tim.
To je ono što bi trebalo najviše zabrinuti sve na Grbavici.
U drugom poluvremenu gosti su dodatno kaznili slabosti domaćih. Mehanović je u 71. minuti sjajno pogodio za 2:0, a samo šest minuta kasnije preciznim pasom pronašao je Bonyangu, koji je izašao sam pred Abdulahovića i postavio konačnih 3:0.
Možda je za Željezničar jedina dobra vijest iz ove utakmice činjenica da se igrala iza zatvorenih vrata, bez prisustva publike na tribinama. Susret je, ipak, bio dostupan navijačima putem televizijskog prijenosa, pa su pristalice Plavih mogle vidjeti izdanje koje im sigurno nije ulilo optimizam pred početak prvenstva.
Navijači u pripremnim utakmicama ne traže savršenstvo. Traže znakove. Traže ideju. Traže razlog da vjeruju da će ekipa za nekoliko sedmica ili mjeseci izgledati bolje nego danas.
Protiv Slobode takvih znakova gotovo da nije bilo.
Pred Željezničarom je sezona u kojoj neće biti dovoljno pozivati se na tradiciju, veličinu kluba i emociju koju Grbavica nosi. To su stvari koje čine identitet kluba, ali ne osvajaju bodove.
Bodove osvajaju organizovane ekipe, jasna ideja, kvalitet i odgovornost na terenu.
Upravo su to segmenti u kojima Željezničar trenutno ostavlja najviše upitnika.
Naredne sedmice počinje prvenstvo, a na Grbavicu stiže novajlija BSK. Mnogi će reći da je to idealna prilika za popravljanje utiska i pobjednički početak nove sezone.
Možda i jeste.
Ipak, prava briga navijača ne krije se samo u utakmici protiv BSK-a. Mnogo veće pitanje jeste šta će se dogoditi kada preko puta budu stajali kvalitetniji, organizovaniji i iskusniji premijerligaški protivnici, koji će znati kazniti svaku slabost.
Ako je suditi prema onome što je viđeno protiv Slobode, Željezničar u novu sezonu ulazi sa mnogo više pitanja nego odgovora.
Zbog toga strah navijača nije pretjerivanje niti nepotreban pesimizam.
I.G.
