Postoje treneri koji pobjeđuju, postoje oni koji osvajaju trofeje, a postoji i šačica onih koji nepovratno promijene samu srž fudbalske igre. Pep Gvardiola spada u ovu posljednju, najrjeđu kategoriju. Čovjek koji je od zelene površine napravio šahovsku tablu, a od fudbala nauku zasnovanu na geometriji, prostoru i opsesivnoj analizi svakog mogućeg detalja, odlučio je zatvoriti jedno od najljepših poglavlja u modernoj historiji ovog sporta. Nakon deset fantastičnih godina, katalonski vizionar zvanično je potvrdio razlaz s Mančester Sitijem.
Klub i sam menadžer danas su spustili zavjesu na deceniju dugu bajku, potvrdivši da će Gvardiola napustiti kormilo „Građana“ na kraju aktuelne sezone. Njegov posljednji ples na klupi Mančester Sitija gledat ćemo već ovog vikenda, kada će ekipu predvoditi u duelu protiv Aston Vile.
Kada je u julu 2016. godine stigao na Etihad, Gvardiola je sa sobom donio ideju o fudbalskom savršenstvu. Deset godina kasnije, iza sebe ostavlja pustoš u riznicama rivala i čak 20 velikih trofeja preseljenih u plavi dio Mančestera, što ga čini apsolutno najuspješnijim menadžerom u historiji kluba. Pod njegovom dirigentskom palicom, Siti je od bogatog projekta postao istinska fudbalska imperija, pokorivši Englesku, Evropu i svijet.
U emotivnom zvaničnom saopštenju, Gvardiola se obratio navijačima riječima koje najbolje oslikavaju strast koju je utkao u ovaj klub:
“Kakvo smo samo vrijeme proveli zajedno. Nemojte me pitati za razloge mog odlaska. Nema razloga, ali duboko u sebi znam da je ovo moje vrijeme. Ništa nije vječno, da jeste, bio bih ovdje. Vječan će biti osjećaj, ljudi, uspomene, ljubav koju imam prema svom Mančester Sitiju. Radili smo. Patili smo. Borili smo se. I radili smo stvari na svoj način. Na naš način.”
Ova posljednja sezona ipak nije imala savršen holivudski završetak na domaćoj sceni. Gvardiola ove godine nije uspio odbraniti krunu prvaka Engleske, a sudbina je htjela da mu tron preotme njegov najdarovitiji učenik, Mikel Arteta, koji je s Arsenalom prekinuo višegodišnju dominaciju tima s Etihada. Bio je to, na neki način, dokaz da je Gvardiolina fudbalska škola toliko moćna da je stvorila i one koji su sposobni da je pobjede.
Ipak, gubitak jedne titule ne može izbrisati nestvarno naslijeđe koje Katalonac ostavlja iza sebe. U njegovim vitrinama s Mančester Sitijem ostaje urezano: 6 titula prvaka Engleske, 4 FA Cupa, 5 Liga kupova, 1 Liga prvaka, 1 UEFA Superkup i 1 Svjetsko klupsko prvenstvo.
Iako više neće sjediti na užarenoj klupi i proživljavati svaku sekundu pored aut-linije, Pep zapravo ne odlazi daleko. On će nastaviti svoju saradnju sa City Football Group, preuzimajući ulogu globalnog ambasadora. Ova funkcija će mu omogućiti da svoje neprocjenjivo znanje dijeli kroz pružanje tehničkih savjeta svim klubovima unutar ove grupacije, radeći na specifičnim razvojnim projektima.
Kada za vikend sudija odsvira kraj utakmice protiv Aston Vile, završit će se era u kojoj je Mančester Siti igrao najljepši fudbal na planeti. Odlazi čovjek koji je estetiku pretvorio u rezultat, a navijačima na Etihadu ostaje vječna privilegija što su deset godina svjedočili čistoj fudbalskoj genijalnosti. Fudbal se nakon Pepa u Mančesteru više nikada neće gledati istim očima.
