Subotnja noć na 31. Memorijalnom turniru „Admir Ljubuškić – Šutak“ donijela je sve ono zbog čega mali nogomet u Bosni i Hercegovini ima status istinskog praznika i tradicije koja se prenosi s koljena na koljeno. Jedan od najstarijih, najuglednijih i najprestižnijih malonogometnih turnira u našoj zemlji još jednom je opravdao svoj kultni status. Iako je nebo iznad Bugojna prijetilo da dugotrajnom kišom pokvari ovaj sportski spektakl, a organizatori i publika sa zebnjom gledali u oblake vagajući hoće li se uopšte igrati, oblaci su se na kraju ipak razišli. Upravo zbog tog hirovitog vremena i neizvjesnosti do samog početka, tribine ovaj put nisu bile ispunjene do posljednjeg mjesta kako se očekivalo, ali oni najvjerniji koji su došli svjedočili su istinskoj oluji na terenu, oluji strasti, preokreta i čiste sportske drame.
Prvi meč večeri s pravom je nosio epitet derbija četvrtfinala, a suprotstavio je ekipu „1001 noć & Nihad Prijić Bugojno“ i „Oružane snage BiH“. Formalni domaćini stigli su u zastrašujućem sastavu, na teren je istrčala petorka novog premijerligaša BiH u futsalu, Čulinog mlina, i uloga apsolutnog favorita bila je na njihovoj strani. S druge strane, desetkovani „vojnici“ stigli su bez svojih ključnih karika: Nedžada Hodžića, Jasmina Hodžića i Elmira Turića. Na papiru otpisani, u stvarnosti prekaljeni ratnici koji ne priznaju poraz.
Meč je počeo po planu favorita kada je Pejić pogodio za vodstvo Bugojanaca. Međutim, umjesto kapitulacije, uslijedio je ekspresan i silovit odgovor „Helezove eskadrile“. Goran Knežević je pokazao da su za njega godine samo broj na papiru, u petoj deceniji života demonstrirao je vrhunsku fizičku spremu, maestralno okrenuo svog čuvara i poravnao na 1:1. Dok se protivnik još oporavljao od šoka, Mirko Čećura je iskosa s lijeve strane, s desetak metara, uputio nezgodan šut. Golman Bandov je loše reagovao i semafor je već pokazivao 2:1 za autsajdere. Obje ekipe su u fazi napada igrale na sve ili ništa, uvodeći golmana u polje, a pred kraj prvog poluvremena Mirko Čećura je imao kolosalnu šansu da odvede OS BiH na nedostižnih plus dva, ali je bio neprecizan.
U nastavku se rat nerava nastavio kroz igru s golmanom-igračem. Tragičar iz prvog dijela, golman Nino Bandov, iskupio se na najbolji mogući način, njegov šut s distance zakačio je nekoga u bloku, prevario čuvara mreže Željezničara, Kršića, i donio izjednačenje na 2:2. Favoriti su krenuli na sve ili ništa po novi preokret, ali jedna izgubljena lopta bila je fatalna. Rašić je pokazao hiruršku preciznost i sa svoje polovine pogodio praznu mrežu za novo vodstvo “vojnika”. Od tog trenutka igralo se Viktorije pred golom Oružanih snaga. Bugojanci su opsjedali gol, tražili pukotinu u odbrani, ali „vojska“ se branila lavovski, predvođena nepremostivim Mladenom Čećurom. Izdržali su sve nalete i zasluženo postali prvi polufinalisti. Uspjeh je ravan podvigu jer je ova iskusna ekipa odigrala čitavu utakmicu bez ijedne jedine izmjene!
Ako je prvi meč bio taktički rat, drugo četvrtfinale između Caffe Popaya i MNK Fajkaš ponudilo je čistu, nepatvorenu dramu koja je publiku držala na rubu sjedišta. Iako po imenima manje atraktivan, ovaj duel se pretvorio u vrhunski fudbalski triler. Caffe Popay je poveo nakon kontre kada je Izet Kulaš rutinski matirao protivničkog golmana u situaciji „jedan na jedan“. S druge strane, MNK Fajkaš, ekipa poznata po okupljanju mladih i talentovanih momaka, pokazala je zašto ih zovu „Švagini lavovi“. Bez velikih i zvučnih imena, ali s golemim srcem i fanatičnom borbom, kaznili su propuštene prilike Popaja koji se mogao rezultatski odlijepiti, te stigli do izjednačenja.
Popay ponovo ubacuje u veću brzinu i ponovo preko raspoloženog Kulaša vraća prednost. Našao se oči u oči s Halilovićem, nije najbolje zahvatio loptu, ali upravo je taj neobičan felš prevario golmana MNK Žepče za 2:1. Ipak, drama ne bi bila potpuna da se Fajkaš ekspresno ne vrati u život. Nes(p)retni autogol Tatara postavlja konačnih 2:2 nakon regularnih 40 minuta igre.
Uslijedio je penal rulet. Kada je Halilović zaustavio prvi šut igračima Popaja, činilo se da Fajkaš ima polufinale u džepu. A onda je na scenu stupila doktorska disertacija čuvara mreže Popaja. Armin Duraković se pretvorio u Nikolu Vasilja! Pročitao je, osjetio i začarao svoju mrežu, zaustavivši čak tri penala protivnika. Duraković je sam ispisao kartu za polufinale, što su vjerne pristalice Caffe Popaya znale proslaviti na spektakularan način, uz bakljadu koja je zapalila bugojansku noć.
Nakon subotnjeg spektakla, turnir uzima kratak predah. Druga dva četvrtfinalna para, koja će kompletirati putnike u samu završnicu 31. Memorijala „Admir Ljubuškić – Šutak“, na programu su u ponedjeljak.
M.Š.
