Transferno tržište voli velike brojeve. Imena klubova, iznosi ponuda i dužine ugovora često postaju važniji od pitanja koje bi za osamnaestogodišnjeg fudbalera trebalo biti presudno: gdje će igrati?
Kerim Alajbegović danas se nalazi upravo pred takvom odlukom. S jedne strane je Chelsea, finansijski moćan i spreman Bayer Leverkusenu ponuditi paket vrijedan približno 40 miliona eura. S druge strane je Juventus, možda manje raskošan na tržištu, ali navodno spreman ponuditi ono što se ne može staviti u banku, mjesto na terenu.
Prema informacijama koje je objavio njemački Bild, Juventus je poboljšao ponudu i Alajbegoviću predstavio plan prema kojem bi već naredne sezone trebao dobiti mjesto u početnoj postavi.
Chelsea, nasuprot tome, mladog reprezentativca Bosne i Hercegovine posmatra kao dugoročnu investiciju, ali trenutno za njega nema sigurno mjesto ni među 25 prvotimaca. Kao jedno od mogućih rješenja spominje se jednogodišnja posudba u klub koji nastupa u evropskim takmičenjima.
Tu se krije suština cijele priče. Chelsea Kerimu može ponuditi veliki ugovor, rad s Xabijem Alonsom i pripadnost jednom od najbogatijih klubova svijeta. Juventus mu, ako su informacije o statusu prvotimca tačne, nudi nešto vrednije, odgovornost.
Chelsea ima novac i Xabija Alonsa, ali nema slobodno mjesto
Ne treba potcijeniti privlačnost Chelseajeve ponude. Xabi Alonso poznaje Alajbegovića još iz Leverkusena i navodno je lično razgovarao s njim, predstavivši mu plan razvoja.
Prema informacijama Kickera, londonski klub ponudio je paket koji s bonusima dostiže približno 40 miliona eura, ali pregovori o ličnim uslovima ugovora još nisu završeni.
Problem nije trener. Problem je prenatrpana svlačionica.
Chelsea godinama kupuje mlade igrače brže nego što ih može uvesti u prvi tim. Alajbegović bi u London stigao kao još jedan izuzetno vrijedan projekat, ali i kao fudbaler koji bi se morao probijati kroz red skupocjenih krila i ofanzivnih veznjaka.
Dolazak Morgana Rogersa za ogroman novac dodatno je smanjio prostor, pa se već ozbiljno govori o tome da bi reprezentativac Bosne i Hercegovine odmah bio poslan na posudbu.
Posudba sama po sebi nije kazna. Pravilno odabran klub može predstavljati idealnu sredinu za razvoj. Međutim, u Chelseaju posudba ponekad predstavlja ulazak u hodnik s mnogo vrata, ali bez garancije da će se ona koja vode prema Stamford Bridgeu ikada otvoriti.
Mladi igrač ode na jednu posudbu, zatim dobije novog trenera, novi sistem i novu procjenu. Vrati se u London, ali klub u međuvremenu kupi još dvojicu fudbalera na njegovoj poziciji. Tako razvojni plan lako postane samo stavka u transfernoj evidenciji.
Juventus nudi ono što Alajbegoviću sada najviše treba
Juventusova ponuda djeluje skromnije samo ako fudbal posmatramo kroz vrijednost ugovora. Ako ga posmatramo kroz minute provedene na terenu, ponuda italijanskog velikana mogla bi biti daleko bogatija.
Osamnaestogodišnjem krilu nisu najpotrebnije fotografije s predstavljanja, luksuzni trening-centar ili obećanje da će jednoga dana biti važan. Potrebne su mu utakmice.
Potrebno mu je da izgubi loptu, a zatim je ponovo zatraži. Da pogriješi u velikom derbiju i četiri dana kasnije dobije novu priliku. Da osjeti odgovornost i nauči igrati pod pritiskom.
Ako mu Juventus zaista nudi mjesto u početnoj postavi, onda mu nudi razvoj pod reflektorima, a ne iza zatvorenih vrata akademije. Nudi mu Serie A, evropske utakmice i pritisak kluba u kojem se ni remi ne prihvata mirno.
Naravno, izraz „garantovano mjesto u prvih 11“ mora se uzeti s određenom rezervom. U ozbiljnom fudbalu nijedan trener ne bi smio dugoročno garantovati mjesto u početnoj postavi. Forma, povrede, taktika i konkurencija mogu brzo promijeniti hijerarhiju.
Ipak, postoji velika razlika između obećanja da će igrač dobiti stvarnu priliku i plana prema kojem će odmah biti poslan na posudbu.
Italijanski mediji ranije su potvrdili da se Juventus nalazi među zainteresovanim klubovima, dok je Chelsea prvi uspostavio konkretnije kontakte s Leverkusenom.
Alajbegović ne bira samo klub, bira naredne tri godine karijere
Alajbegović je već prerastao status dječaka kojem treba strpljivo objašnjavati seniorski fudbal. Iza njega je sezona u Salzburgu u kojoj je pokazao da može postizati golove, preuzimati odgovornost i nositi napad.
Na Svjetskom prvenstvu dokazao je da ga ne sputava ni najveća scena.
Zbog toga bi povratak u status igrača „za budućnost“ predstavljao korak unazad, bez obzira na veličinu grba na dresu.
Chelsea bi mogao biti bolji konačni cilj. Premier liga nudi najveću pozornicu, Alonso ga poznaje, a londonski klub ima resurse da od njega napravi svjetsku zvijezdu.
Međutim, u ovom trenutku Juventus djeluje kao bolji naredni korak, pod uslovom da iza obećanja o važnoj ulozi postoji stvaran i detaljno razrađen sportski plan.
Kerimu sada nije potreban klub koji će ga najskuplje platiti. Potreban mu je klub koji će imati dovoljno hrabrosti da mu pruži priliku.
Za mladog fudbalera najveća opasnost nije pogrešan transfer. Najveća opasnost je transfer koji na naslovnicama izgleda veličanstveno, a subotom poslijepodne završi mjestom na tribinama.
Ako je izbor zaista između mjesta u Juventusovih prvih 11 i Chelseajeve posudbe, odgovor bi trebao biti jednostavan: Torino prije Londona, teren prije ugovora i razvoj prije prestiža.
Veliki klub može čekati. Izgubljena godina razvoja često ne može.
I. G.
