Košarkaši Igokee započeli su nastup na VTB Superkupu porazom od moskovskog CSKA rezultatom 92:81. Međutim, rezultat iz Moskve vrlo brzo pao je u drugi plan jer je prije početka utakmice puštena pjesma „Moja Republika“, koja se koristi kao himna Republike Srpske. Tako je klub iz Aleksandrovca ponovo dospio u središte pažnje zbog politike, a ne zbog košarke.
Igokea se protiv velikog favorita držala nešto više od jedne četvrtine. CSKA je prvi period dobio rezultatom 27:17, na poluvrijeme otišao s prednošću 55:43, a nakon treće četvrtine imao velikih 73:56. Viceprvak Bosne i Hercegovine uspio je u posljednjih deset minuta smanjiti zaostatak i ublažiti poraz, ali nije ozbiljnije zaprijetio moskovskom velikanu. CSKA je slavio sa 92:81 i pobjedom otvorio pohod na trofej.
I dok je sportski dio priče bio prilično očekivan, ceremonija uoči utakmice ponovo je otvorila mnogo ozbiljnija pitanja. Prije podbacivanja lopte puštena je „Moja Republika“, čime je nastup Igokee, kluba koji dolazi iz Bosne i Hercegovine, još jednom iskorišten za isticanje obilježja jednog njenog entiteta.
Niko ne spori pravo kluba da predstavlja grad, kraj ili sredinu iz koje dolazi. Međutim, kada klub učestvuje na međunarodnom turniru, granica između lokalnog identiteta i političke poruke mora biti jasna. Igokea nije reprezentacija Republike Srpske niti je taj entitet međunarodno priznata država sa vlastitom sportskom reprezentacijom.
Zato se teško oteti utisku da je i ovoga puta politika namjerno postavljena ispred sporta.
Nije prvi put
Ovo nije prvi slučaj da se prije utakmice Igokee u Rusiji intonira „Moja Republika“. Isto se dogodilo u decembru 2025. godine prije susreta sa Zenitom u Sankt Peterburgu, kada su na tribinama bile istaknute zastave Rusije i Republike Srpske.
Kada se nešto dogodi jednom, može se govoriti o protokolarnom propustu domaćina. Kada se ponavlja, onda je teško tvrditi da je riječ o slučajnosti.
Posebno jer je Igokea i ranije koristila košarkašku pozornicu za demonstriranje političke bliskosti s Rusijom. Na turniru organizovanom 2023. godine u Banjoj Luci, pored pjesme „Moja Republika“ i himne Srbije „Bože pravde“, intonirana je i himna Ruske Federacije.
Problem, dakle, nije jedna pjesma. Problem je obrazac prema kojem rukovodstvo i politički pokrovitelji kluba Igokeu sve češće predstavljaju kao sredstvo za slanje poruka koje nemaju mnogo veze s parketom.
Slučaj Lazića i Petkovića još nije zaboravljen
Najozbiljniji primjer miješanja politike u sport dogodio se svega nekoliko sedmica ranije, kada su reprezentativac Bosne i Hercegovine Aleksandar Lazić i pomoćni trener Zoran Petković, obojica angažovani u Igokei, napustili delegaciju Zmajeva neposredno prije putovanja u Litvaniju.
Lazić je sa saigračima krenuo iz Tuzle prema Beogradu, odakle je reprezentacija trebala otputovati u Vilnius. Međutim, on i Petković rastali su se s ekipom na beogradskom aerodromu nakon što su, prema potvrdi Košarkaškog saveza BiH, dobili poziv iz svog kluba.
Mediji su tada objavili da nije bila riječ o njihovoj dobrovoljnoj niti sportskoj odluci, nego o političkom pritisku nakon transparenata i skandiranja tokom utakmice BiH i Italije u Tuzli. Prema navodima više medija, Laziću i Petkoviću navodno je zaprijećeno gubitkom angažmana ukoliko nastave put s reprezentacijom.
Iz Košarkaškog saveza BiH potvrđeno je samo da su se Lazić i Petković od ekipe odvojili nakon poziva iz Igokee. Tvrdnje o tome ko je izdao naredbu i kakve su im prijetnje upućene nisu službeno razjašnjene, ali ni klub nije javnosti ponudio uvjerljivo objašnjenje događaja.
Upravo zbog toga posljednja scena iz Moskve ne može biti posmatrana potpuno odvojeno od slučaja koji je prethodno potresao reprezentaciju BiH.
Klub može predstavljati svoj kraj, ali ne može izbrisati državu
Igokea ima potpuno pravo biti ponosna na Aleksandrovac, Laktaše i Republiku Srpsku. To niko razuman ne bi trebao osporavati. Međutim, predstavljati svoj kraj nije isto što i ponašati se kao da država u kojoj se klub takmiči ne postoji.
Kada se od državne reprezentacije povlače igrač i trener nakon poziva iz kluba, a nekoliko sedmica kasnije na međunarodnoj sceni ponovo šalju entitetske političke poruke, onda više ne govorimo samo o protokolu. Govorimo o svjesnom izboru identiteta koji se stavlja iznad sportskog sistema Bosne i Hercegovine kojem Igokea formalno pripada.
U takvoj atmosferi rezultat protiv CSKA zaista postaje sporedan. Jedanaest poena razlike može se nadoknaditi već na sljedećoj utakmici. Povjerenje javnosti mnogo teže.
Šest klubova u borbi za trofej
Šesto izdanje VTB Superkupa održava se od 17. do 20. septembra u moskovskoj VTB Areni, a na turniru učestvuje šest ekipa. Pored Igokee i CSKA, za trofej se bore Lokomotiv Kuban, UNICS Kazanj, Zenit iz Sankt Peterburga i turski Anadolu Efes.
Igokea se nalazi u grupi sa CSKA i Lokomotivom Kuban, dok su u drugoj grupi UNICS, Zenit i Anadolu Efes. Nakon grupne faze ekipe će, zavisno od plasmana, igrati utakmice za prvo, treće i peto mjesto.
Za košarkaše Igokee turnir predstavlja vrijednu provjeru protiv izuzetno kvalitetnih protivnika. Šteta je samo što se o njihovoj borbi na parketu ponovo manje govori nego o porukama koje neko drugi preko njih pokušava poslati.
Sport bi trebao spajati ljude tamo gdje ih politika dijeli. U slučaju Igokee, već predugo gledamo obrnut proces, politika koristi sport kako bi podjele učinila još vidljivijim.
I.G.
