Kada se na kultnom Bilinom polju pišu historijske stranice, heroji se često rađaju tamo gdje ih javnost najmanje očekuje. Čelik se konačno vratio tamo gdje mu je i mjesto, u društvo najboljih, u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Bila je ovo sezona za pamćenje, sezona u kojoj je proradio zenički inat, a jedno ime neočekivano je iskočilo u prvi plan, da bi na kraju postalo sinonim za borbenost i fudbalsku eleganciju.
Amer Mašetić stigao je u Zenicu na mala vrata iz gornjovakufske Sloge. Dok su reflektori bili upereni u zvučnija imena i pojačanja, a javnost nagađala ko će činiti udarnu postavu, Mašetić je strpljivo čekao svoju šansu iz drugog plana. Kada je prilika stigla, zgrabio ju je objeručke i, korak po korak, izgradio neprobojan zid. Imao je i od koga učiti, uz iskusnog Kenana Horića na terenu, te pod trenerskom palicom šefa struke Bojana Regoje, nekadašnjeg vrhunskog premijerligaškog štopera, Amer je upijao znanje o defanzivnim tajnama poput spužve. Sazrio je u modernog defanzivca, a ono što ga posebno izdvaja i što zenička publika obožava jeste njegova “magična” lijeva noga, ti dugi, hirurški precizni pasovi koji iz zadnje linije u sekundi mijenjaju ritam utakmice i pokreću lavinu prema protivničkom golu. Vremenom je postao miljenik Robijaša, a za naš portal Amer sumira utiske nakon sezone iz snova.
Prethodna sezona bila je protkana velikim pritiskom, ali i historijskim ciljem koji ste na kraju ostvarili. Kada vratiš film unazad, kako iz svog ugla vidiš igre tima, a koliko si lično zadovoljan onim što si prikazao na terenu kao jedno od najvećih otkrića sezone?
“Mislim da iza nas stoji jedna odlična sezona u kojoj smo kao ekipa pokazali karakter, zajedništvo i kvalitet. Od prvog dana vjerovali smo u cilj koji smo na kraju i ostvarili. Što se mene tiče, uvijek može bolje, ali mogu reći da sam zadovoljan svojim igrama i doprinosom ekipi. Trudio sam se da u svakoj utakmici dam maksimum i stavim tim ispred svega, a kada na kraju ostvarite ovakav uspjeh, onda je sav trud vrijedio.”
Igrati za Čelik znači nositi težak grb, ali i imati privilegiju kakvu malo ko ima u državi. Robijaši su poznati po tome da prepoznaju iskrenu borbu i “krvava koljena”. Kako su te prihvatili zenički navijači i kakav je zapravo osjećaj stajati na terenu dok grmi sa tribina Bilinog polja, a potom proslaviti povratak u elitu s njima?
“Od prvog dana sam osjetio koliko ovaj klub znači ljudima i koliko su Robijaši posebni. Primili su me odlično i njihova podrška nam je bila ogroman vjetar u leđa tokom cijele sezone. Igrati pred punim Bilinim poljem je nešto što svaki fudbaler poželi doživjeti. Proslava ulaska u Premijer ligu zajedno s njima je trenutak koji ću dugo pamtiti i sigurno jedan od najljepših u mojoj dosadašnjoj karijeri.”
Nakon ovakvih partija, tvoje ime se sigurno našlo u bilježnicama mnogih skauta i menadžera, kako u BiH tako i van njenih granica. Ponude su neizbježne. Da li navijači mogu biti mirni i hoćemo li tvoje duge pasove gledati u Premijer ligi u crno-crvenom dresu, ili je inostranstvo ipak prioritet u ovom trenutku?
“Istina je da je bilo određenih kontakata i interesa nakon završetka sezone, što je uvijek potvrda da radite dobar posao. Međutim, moj fokus je bio na Čeliku. Vjerujem da zajedno možemo napraviti još mnogo dobrih stvari u Premijer ligi. Naravno, u fudbalu se nikad ne zna šta donosi budućnost, ali u ovom trenutku moj prioritet je ostanak u Čeliku i nastavak zajedničke priče.”
Priča Amera Mašetića i Čelika najbolji je dokaz da se u fudbalu rad, skromnost i vjernost uvijek vrate na najljepši način. Zanimljivo je da Mašetiću elitni rang bosanskohercegovačkog sporta zapravo nije nepoznanica, on je, naime, već igrao Premijer ligu BiH, ali u futsalu, braneći boje MNK Sloga Gornji Vakuf. Ta činjenica objašnjava njegovu izuzetnu kontrolu lopte i mirnoću u kriznim situacijama, ovaj momak je dokazao da se podjednako dobro snalazi na različitim terenima, podlogama i dimenzijama.
Od momka koji je na mala vrata stigao u zenički hram fudbala, postao je stub odbrane oko kojeg će se graditi premijerligaške ambicije. Zenica je dobila novog “heroja”, a Premijer liga ponovo ima onaj stari, prepoznatljivi crno-crveni sjaj.
