Spuštena je zavjesa na još jednu, slobodno možemo reći, sezonu za zaborav sarajevskih rivala. Posljednje kolo WWin lige Bosne i Hercegovine donijelo nam je vječiti derbi na Koševu, utakmicu koja je, umjesto očekivanog spektakla, ponudila ogledalo cijele takmičarske godine, tešku, borbenu i fudbalskom ljepotom siromašnu predstavu. Na kraju, minimalno slavlje pripalo je bordo timu (1:0), a navijači oba kluba su, uprkos prestižu koji derbi nosi, vjerovatno najviše odahnuli što je ova mučna sezona konačno iza njih.
Prvo poluvrijeme na najvećem bh. stadionu proteklo je u znaku klasične fudbalske uspavanke. Bez ritma, bez ideje i bez ijednog uzbuđenja koje bi natjeralo publiku na noge, sve do same završnice. Kada su svi već polako iščekivali odlazak na odmor, u drugoj minuti sudijske nadoknade prvog dijela, Koševo je proključalo.
Kuprešak je sjajno probio desnu stranu, nanizao odbranu Plavih i uputio idealan centaršut, a Elezi se našao na pravom mjestu i matirao nemoćnog Muftića. Bio esencijalni, zlata vrijedan trenutak inspiracije u prvih 45 minuta koji je postavio ishod meča.
U nastavak meča Sarajevo ulazi angažovanije, držeći terensku inicijativu, ali nekoliko poluprilika nije donijelo promjenu rezultata. Sa druge strane, Željezničar je jalovo pokušavao ugroziti gol Banića. Najozbiljniju situaciju gosti su kreirali u 81. minuti preko Miloševića, ali je njegov mlak udarac bio lagan plijen za čuvara mreže domaćih.
Pravu dramu vidjeli smo u sudijskoj nadoknadi. Mladi Dragović je uspio poslati loptu u mrežu Sarajeva za delirijum na gostujućoj tribini, no slavlje Plavih bilo je kratkog daha. Nakon VAR provjere, utvrđeno je da se Freeman nalazio u ofsajd poziciji u ranoj fazi izgradnje napada, te je gol opravdano poništen?
Ruku na srce, 152. vječiti derbi bio je daleko od nivoa koji ovaj renome zaslužuje, što savršeno oslikava sumornu realnost iza oba kluba ove godine. Dok Sarajevo s tri boda barem donekle popravlja gorak okus u ustima, na Grbavici se suočavaju s dubokom provalijom i potrebom za potpunim remontom.
Za Željezničar je ovo bila sezona pune agonije, turbulencija i rezultatskih posrtanja, pa stoga i ne čudi opšti utisak da su navijači s ogromnim olakšanjem dočekali posljednji sudijski zvižduk. Spas za oči i dušu vjernih tifoza, fudbalsko mučenje je konačno završeno.
Zavjesa je pala, Sarajevo i Željezničar idu na (ne)zasluženi odmor, a pred upravama oba kluba je vreo ljetni period i potraga za formulom koja će sarajevski fudbal vratiti tamo gdje mu je i mjesto, u sami vrh bh. fudbala.
