Svjetsko prvenstvo nije samo najveća pozornica za igrače, ono je i najveći ispit za selektore. Dok se navijači raduju pobjedama ili tuguju zbog eliminacija, upravo treneri najčešće prvi plate cijenu neuspjeha. Mundijal 2026 već je donio prve velike promjene na klupama reprezentacija, potvrđujući da u modernom nogometu strpljenje gotovo da više ne postoji.
Prema trenutno dostupnim informacijama, najmanje devet selektora napustilo je svoje funkcije ili je dobilo otkaz nakon ispadanja sa Svjetskog prvenstva, a najzvučnije ime svakako je Julian Nagelsmann, koji je napustio klupu Njemačke nakon šokantne eliminacije od Paragvaja u šesnaestini finala. Njemački nogometni savez prihvatio je njegov odlazak, a već su pokrenuti razgovori o izboru nasljednika.
Nagelsmann nije jedini. Nakon završetka nastupa svojih reprezentacija, još nekoliko selektora odlučilo je podnijeti ostavke ili su smijenjeni zbog rezultata koji nisu ispunili očekivanja javnosti i saveza:
Ronald Koeman (Nizozemska) – podnio ostavku nakon ispadanja u šesnaestini finala (Round of 32).
Sebastián Beccacece (Ekvador) – odstupio s klupe nakon eliminacije u šesnaestini finala.
Julian Nagelsmann (Njemačka) – povukao se nakon poraza u šesnaestini finala.
Marcelo Bielsa (Urugvaj) – podnio ostavku nakon završetka grupne faze prvenstva.
Steve Clarke (Škotska) – odstupio nakon eliminacije u grupnoj fazi.
Hong Myung-bo (Južna Koreja) – podnio ostavku nakon ispadanja u grupnoj fazi.
Miroslav Koubek (Češka) – smijenjen nakon što je završio takmičenje u grupi.
Sabri Lamouchi (Tunis) – dobio otkaz već tokom grupne faze nakon lošeg starta turnira,dok je najnoviji na toj listi Vladimir Petković, koji više nije selektor Alžira nakon eliminacije od Švicarske.
Takav rasplet još jednom pokazuje koliko je selektorska funkcija specifična, godine rada često se procjenjuju kroz svega nekoliko utakmica na najvećoj sceni.
Međutim, postavlja se pitanje koliko je zaista pravedno svu odgovornost svaliti na jednog čovjeka. Nogomet je timski sport, a na uspjeh ili neuspjeh utiču forma igrača, povrede, kvalitet protivnika, pa i doza sreće. Ipak, kada reprezentacija podbaci, najlakše je promijeniti selektora.
Historija svjetskih prvenstava prepuna je takvih primjera. Nakon svakog Mundijala uslijedi pravi “domino-efekat” na selektorskim klupama. Savezi žele pokazati odlučnost, navijači traže promjene, a novi trener se predstavlja kao početak novog ciklusa. U praksi, međutim, promjena selektora ne znači uvijek i brži povratak na vrh.
Upravo zato nije pretjerano reći da je Svjetsko prvenstvo 2026 postalo “groblje selektora”. Dok se igrači nakon eliminacije vraćaju u svoje klubove, mnogi treneri ostaju bez posla. A s obzirom na pritisak javnosti i očekivanja saveza, vrlo je moguće da lista smijenjenih selektora još nije konačna.
Redakcija Sportak.ba
