Grupna faza Svjetskog prvenstva 2026 donijela je veliki broj pogodaka, nekoliko taktički besprijekornih defanzivnih predstava i jasnu dominaciju pojedinih reprezentacija i zvijezda svjetskog fudbala. Već na startu turnira vidljive su razlike između najvećih favorita i ostalih selekcija, ali nije nedostajalo ni iznenađenja koja su obogatila priču ovog Mundijala.
Najimpresivniji učinak u odbrani ostvarile su Španija i Meksiko, jedine reprezentacije koje su grupnu fazu završile bez primljenog gola. Njihova organizacija, disciplina i taktička zrelost izdvojile su ih kao najbolje defanzivne ekipe dosadašnjeg dijela prvenstva.
S druge strane, najveće probleme u odbrani imali su Irak i Tunis, koji su primili po 12 pogodaka. Upravo su loše defanzivne partije bile jedan od ključnih razloga njihovog ranog oproštaja od turnira.
Kada je riječ o napadu, najefikasnije selekcije bile su Francuska, Njemačka i Holandija sa po deset postignutih golova. Njihova ofanzivna moć i širok izbor vrhunskih igrača još jednom su potvrdili zašto se nalaze među glavnim kandidatima za osvajanje titule.
Na individualnom planu, Lionel Messi predvodi listu strijelaca sa šest pogodaka. Iza njega slijede Kylian Mbappé, Ousmane Dembélé, Erling Haaland i Vinícius Júnior sa po četiri gola, pa se borba za Zlatnu kopačku tek zahuktava.
Evropa je još jednom pokazala širinu kvaliteta. Od 16 reprezentacija koje su izborile plasman na Svjetsko prvenstvo, čak 13 je prošlo u nokaut fazu, dok su tri završile takmičenje nakon grupne etape.
Turnir su napustile Češka, Turska i Škotska, dok su plasman među 32 najbolje reprezentacije svijeta osigurale Francuska, Njemačka, Španija, Holandija, Portugal, Engleska, Belgija, Hrvatska, Austrija, Švicarska, Norveška, Švedska i Bosna i Hercegovina. Time je evropski fudbal ostvario prolaznost od približno 81 posto.
Azija je imala sedam predstavnika, ali je samo Japan uspio izboriti nastavak takmičenja. Eliminisani su Uzbekistan, Jordan, Saudijska Arabija, Iran, Irak i Sjeverna Koreja, što još jednom pokazuje koliko je težak put azijskih selekcija u konkurenciji najjačih svjetskih reprezentacija.
Afrika je, s druge strane, ostavila veoma dobar utisak. Jedina afrička reprezentacija koja nije prošla grupnu fazu bio je Tunis, dok su plasman dalje osigurali Senegal, Maroko, Egipat, Alžir, Kongo, Ghana i Obala Slonovače. Takav učinak potvrđuje kontinuirani napredak afričkog fudbala i njegovu sve veću konkurentnost na najvećoj sceni.
CONCACAF zona imala je promjenjiv učinak. Panama, Haiti i Curaçao završili su nastup već u grupnoj fazi, dok su Meksiko, Sjedinjene Američke Države i Kanada izborili plasman među najbolje, potvrdivši solidan, ali i dalje neujednačen kvalitet unutar regije.
Južna Amerika ponovo je pokazala visok nivo stabilnosti. Jedina reprezentacija koja nije prošla dalje bio je Urugvaj, dok su Brazil, Argentina, Kolumbija, Ekvador i Paragvaj nastavili takmičenje. Time su južnoameričke selekcije ostvarile prolaznost od približno 83 posto.
Okeanija je imala samo jednog predstavnika, Novi Zeland, koji nije uspio izboriti mjesto u nokaut fazi, pa će nastavak prvenstva proteći bez predstavnika te kontinentalne zone.
Ukupna slika nakon grupne faze pokazuje da Evropa i Južna Amerika i dalje predstavljaju najstabilnije i najkvalitetnije fudbalske regije svijeta. Afrika nastavlja snažan uspon, CONCACAF ostaje konkurentan, ali neujednačen, dok Azija i Okeanija i dalje imaju izuzetno težak zadatak u borbi s tradicionalnim svjetskim velesilama.
Redakcija Sportak.ba
