Svi koji iole prate omladinski rukomet u Bosni i Hercegovini znaju da je Ljubuški godinama bio sinonim za kvalitetan rad s mladim kategorijama. Dugo je važilo nepisano pravilo da ekipe s juga ulaze u svaku sezonu kao glavni favoriti za zlato, dok su se ostali klubovi uglavnom borili za preostala mjesta na pobjedničkom postolju. Naravno, bilo je izuzetaka, ali kontinuitet rezultata davao je za pravo klubovima iz Hercegovine da nose epitet najbolje škole rukometa u državi.
Međutim, posljednjih nekoliko godina slika se značajno promijenila. Klubovi iz Republike Srpske, ali prije svega oni iz Omladinske lige Sjever, postali su više nego ravnopravni konkurenti, a često i predvodnici omladinskog rukometa u BiH.
ORK Banja Luka i RK Kozara pokazali su kako ozbiljna organizacija i kvalitetan rad mogu donijeti rezultate, ali i reprezentativce u gotovo svim mlađim uzrastima, te su sigurno najkonstantniji predstavnici iz Republike Srpske.
Ipak, najveći iskorak napravila je upravo Liga Sjever. U posljednjih pet godina državne titule osvajali su Konjuh, Sloboda, Krivaja, Maglaj i ove sezone Čelik Junior, što dovoljno govori o širini kvaliteta i konkurenciji koja vlada u ovom takmičenju.
Koliko je Liga Sjever trenutno dominantna najbolje pokazuje ovogodišnje državno prvenstvo. U sve četiri uzrasne kategorije zlatne medalje završile su u klubovima iz ovog takmičenja. Maglaj je osvojio titule u generacijama 2007. i 2013. godišta, uz bronzu u konkurenciji 2011. godišta, Čelik Junior je bio najbolji među rukometašima rođenim 2009. godine, dok je Konjuh stigao do zlata u kategoriji 2011. godišta.
Dakle, četiri kategorije, četiri šampiona i četiri pehara završila su u klubovima koji tokom sezone nastupaju u istoj ligi. Analizirajući razloge ovog uspijeha, možemo reći da su spoj edukovanih trenera, sistemskog rada, dugoročnog ulaganja i velike konkurencije u samoj OL Sjever te ćemo zasigurno i u budućnosti imati slične ishode na završnicama.
Naime, tokom sezone mladi rukometaši na sjeveru igraju veliki broj kvalitetnih i neizvjesnih utakmica, što ubrzava njihov razvoj i priprema ih za završne turnire. Zbog toga ne čudi da upravo iz ovih klubova dolazi sve veći broj reprezentativaca u mlađim selekcijama Bosne i Hercegovine, od kojih su neki već postali nosioci seniorskih ekipa pa čak i seniorski reprezentativci naše zemlje.
Dok s druge strane, u pojedinim regionalnim ligama kvalitet je znatno niži, pa se medalje uglavnom osvajaju kroz pojedinačne generacije nekog od tih klubova. Posebno zabrinjava učinak klubova s juga. Na ovogodišnjim državnim prvenstvima ekipe iz te regije osvojile su svega dvije bronzane medalje od mogućih dvanaest odličja. Za regiju koja je godinama postavljala standarde u omladinskom rukometu, to je podatak koji ne može proći nezapaženo.
Naravno, prerano je govoriti o potpunoj smjeni rukometne moći u Bosni i Hercegovini. Ljubuški i klubovi s juga i dalje imaju tradiciju, infrastrukturu i iskustvo koje ih čine važnim faktorom. Ipak, rezultati posljednjih godina jasno pokazuju da se centar omladinskog rukometa pomjerio prema sjeveru, a dok pehari nastavljaju stizati u Maglaj, Živinice, Zenicu i druge rukometne sredine sjevera, na jugu se polako pali alarm.
Redakcija Sportak.ba
