Jedina reprezentacija koja je nastupila na svim dosadašnjim svjetskim prvenstvima i peterostruki prvak svijeta više ne djeluje kao ekipa koja protivnike osvaja isključivo fudbalskom magijom po kojoj je decenijama bila prepoznatljiva.
Od Peléa, preko Zica, Sócratesa, Romarija, Ronalda, Rivalda, Ronaldinha i Kake, pa sve do Neymara u najboljim danima, svaka generacija Brazila imala je svog lidera i igrača koji je simbolizirao ljepotu igre karakterističnu za ovu južnoameričku zemlju.
S obzirom na dugogodišnju dominaciju igrača sa brazilskih ulica, lista igrača koja bi se mogla nabrajati kao uzor mladim naraštajima je mnogo duža i samo subjektivna lista izdvaja gore navedene od mnogih drugih asova koji su nosili prepoznatljivi žuti dres.
Gledajući sastav na koji se Carlo Ancelotti oslanja na ovogodišnjem turniru, nameće se pitanje kada je nestao dio te prepoznatljive čarolije. Da li je prilagođavanje modernom fudbalu, u kojem taktika i fizička priprema često imaju prednost nad individualnim kvalitetom, razlog zbog kojeg Brazil na svjetsku titulu čeka još od 2002. godine, a posljednje polufinale odigrao je kao domaćin 2014. godine?
Osvajanje titule u Sjedinjenim Američkim Državama iz današnje perspektive ne djeluje kao realan scenarij. Problemi s povredama tokom sezone Alissona, kao i prosječna sezona Edersona u Turskoj, otvaraju pitanja o sigurnosti na golmanskim pozicijama.
Dodatnu zabrinutost izaziva i činjenica da su Danilo i Alex Sandro glavne opcije na bekovskim pozicijama. Iako se radi o iskusnim igračima, obojica su daleko od svojih najboljih dana u Juventusu.
Za reprezentaciju koja je kroz historiju redefinisala ulogu ofanzivnih bekova preko legendi poput Niltona Santosa, Júniora, Cafua, Roberta Carlosa, Danija Alvesa i Marcela, ovakav nedostatak kvaliteta na tim pozicijama djeluje neuobičajeno.
Veliki dio odgovornosti u veznom redu pada na Casemira, koji je sa 34 godine iza sebe imao vrlo dobru sezonu u Manchester Unitedu. U napadu, međutim, Brazil i dalje posjeduje vrhunski kvalitet kroz Viníciusa Júniora, Raphinhu, Matheusa Cunhu i Endricka.
Da se Ancelotti u velikoj mjeri oslanja na iskustvo pokazuje i podatak da Brazil ima čak 15 igrača koji su nastupali i na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. godine, više nego bilo koja druga reprezentacija na turniru.
U taj plan uklapa se i povratak Neymara, koji za reprezentaciju nije nastupio od 2023. godine. Vjerovanje da upravo on može donijeti dodatno jedinstvo, samopouzdanje i pobjednički mentalitet predstavlja svojevrsan rizik, ali i potencijalni adut koji bi mogao napraviti razliku.
Brazil će turnir otvoriti protiv snažnog Maroka, a zatim slijede dueli protiv Haitija i Škotske. Upravo bi prvi meč mogao dati odgovor na pitanje može li spoj iskustva i individualnog kvaliteta vratiti Brazil među glavne kandidate za najveći trofej.
Ukoliko Ancelotti ne uspije pronaći dobitnu formulu, Brazil će se suočiti s najdužim periodom bez svjetske titule u svojoj historiji.
Redakcija Sportak.ba
