Futsal groznica ponovo trese Istočno Sarajevo! Nakon šest dugih godina čekanja i tavorenja u nižem rangu, Klub malog fudbala Tango ponovo je tamo gdje mu je historijski i mjesto, u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. U infarkt završnici pete, odlučujuće utakmice finala Prve lige RS, Tango je savladao žilavu ekipu Jahorine sa 3:2. Ipak, ova majstorica neće ostati upamćena samo po drami i plasmanu u elitu, već po jednoj od najljepših priča o fudbalskoj karmi, poštenju i sportskom viteštvu koje je zadivilo javnost.
Sama utakmica, ruku na srce, bila je najskromnija u ovoj finalnoj seriji ako govorimo o ljepoti u igri. Teško breme važnosti okovalo je noge igračima oba tima, pa smo gledali rovovsku bitku prožetu nervozom, čestim prekidima i tenzijom koja se mogla sjeći u vazduhu.
Jahorina je prva zadala udarac. Igralo se čvrsto, bez mnogo pravih prilika, a onda je iz prve ozbiljnije situacije Meldin Podrug kaznio neopreznost Dedića i pogodio za 1:0. Nakon toga, na scenu stupaju čuvari mreža, činili su čuda na golu i zaključali prilaze mreži, zadržavši minimalnu prednost gostiju do odlaska na odmor.
Drugi dio donosi potpuno drugačije lice domaćina, a dirigentsku palicu preuzima čovjek koji će obilježiti ovu noć, Nedžad Hodžić. Sa dva sjajna pogotka do 27. minute, Hodžić u potpunosti okreće rezultat u korist Tanga (2:1). Kako je meč odmicao, nervoza je rasla, pa su oba tima rano ušla u problem sa pet akumuliranih faulova. Hodalo se po ivici kaznenih udaraca, pritisak sa tribina i klupa bio je ogroman, a sudije su bile pod strašnim opterećenjem.
Prava drama tek je počinjala. Tek što se krenulo sa centra nakon vodstva Tanga, uslijedio je hladan tuš za domaće navijače. Slobodan Elez pogađa za 2:2 protiv svog bivšeg kluba, a iz čistog poštovanja prema sredini u kojoj se afirmisao, odbija da proslavi pogodak. Nakon tog gola igra se potpuno umrtvila, a dvorana je već polako uzdisala pripremajući se za produžetke.
I dok su svi čekali istek regularnog vremena, desio se trenutak koji je zapravo definisao cijeli ovaj meč, a možda i karijeru Nedžada Hodžića. Nekoliko minuta prije samog raspleta i dramatičnog završetka, Hodžić se našao u stopostotnoj, izglednoj šansi da postigne gol i prelomi utakmicu. Dvorana je već bila na nogama, spremna da proslavi pogodak, ali je prva violina Tanga primijetila da na parketu leži povrijeđeni igrač Jahorine.
U jeku najvećeg pritiska, kada se sekunde tope, a ulog je plasman u Premijer ligu, Hodžić je pokazao da je veliki čovjek prije nego što je veliki igrač. Umjesto da hladnokrvno pošalje loptu u mrežu, on je izbacuje van terena i bira fair-play. Bio je to potez pred kojim kapu skidaju svi istinski ljubitelji sporta.
Kako to u životu i sportu obično biva, sudbina rijetko ostaje dužna onima koji igraju srcem i obrazom. Na tri sekunde do kraja, nakon žestoke borbe u skoku između golmana Krunića i Hodžića, arbitri pokazuju na korner za domaće, što je izazvalo burne proteste i nezadovoljstvo gostujućih igrača.
Prvi pokušaj iz ugla je izblokiran, ali iz drugog pokušaja Suno Dedić šalje hirurški preciznu loptu na drugu stativu. Tamo je, potpuno zaboravljen od odbrane Jahorine, stajao upravo on, Nedžad Hodžić. Uslijedila je rutinska egzekucija za 3:2 i nezapamćena eksplozija oduševljenja na tribinama, dok je na semaforu ostala tek jedna jedina sekunda. Vremena za bilo kakav odgovor Jahorine više nije bilo, a sirena je označila početak velikog slavlja.
Nedžad Hodžić je sinoć postigao hat-trick, potpisao povratak Tanga u elitu nakon šest godina, ali je iznad svega održao lekciju o tome da se poštenje u sportu uvijek vrati kada je najpotrebnije. Karma je sinoć nosila dres Tanga, a heroj iz Vareša ispisao je lijepu priču bh. futsala.
