Nakon što je u prvom polufinalu atinskog Final Foura Olympiacos rutinski raštimovao Fenerbahče, kasni noćni termin u dvorani Panathinaikosa bio je rezervisan za vatreni španski derbi. Na parket su istrčali košarkaški David i Golijat, s jedne strane Real Madrid, iskusna kaznena ekspedicija krcata istinskim megazvijezdama, a s druge Valensija, klub skromnog budžeta i definitivno najljepša, najromantičnija priča evropske košarke ove sezone. Ipak, surova realnost i košarkaški suverenitet „Kraljeva“ na kraju su ugasili valensijsku bajku, iako je suparnik skupo prodao svoju kožu.
Ono što su u prvih dvadeset minuta priredili košarkaši oba tima više je ličilo na spektakularni All-Star vikend nego na tradicionalno opreznu evropsku košarku. Prvo poluvrijeme proteklo je u znaku neviđenog napadačkog ludila i rafalne paljbe sa svih pozicija, a rezultat 62:56 u korist Reala dovoljno govori sam za sebe. Fascinantno zvuči podatak da su Madriđani za samo dvije četvrtine ubacili jedan poen više nego što je cijeli tim Fenerbahčea uspio isporučiti za čitav meč u prvom polufinalu.
Bila je to košarka u kojoj su napadi potpuno slomili odbrane, a publika u Atini je mogla samo uživati u nevjerovatnom ritmu i brzini kojom se punio koš na obje strane.
U nastavku meča, zabava je morala prestati, a na scenu je stupila prepoznatljiva, tvrda euroligaška bitka u kojoj se ginulo za svaku loptu. Real Madrid je počeo stezati obruč, a ključnu prednost pravili su u fazi napadačkog skoka, gdje su konstantno obezbjeđivali druge i treće napade. U takvoj postavci igre briljirao je hrvatski as Mario Hezonja, koji je majstorski prepoznavao i surovo kažnjavao svaki mismeč turskih i španskih čuvara, vukući Real kada god bi Valensija zaprijetila.
Pored njega, ključni X-faktor bio je Dominikanac Andres Feliz. On je unio nevjerovatnu defanzivnu energiju, a imao je odlične sekvence i u napadu. Montero, koji je ove sezone bio motor i duša svog tima, u prvoj četvrtini je ostao potpuno neutralisan i bez poena. Iako se u drugoj dionici probudio i pokazao svoj raskošni talenat, Realova odbrana u drugom poluvremenu mu je odsjekla malo krila i ugasila kreativnost Valensije.
Kada se podvukla crta, individualni kvalitet i timska širina Reala presudili su u korist aktuelnog šampiona. Kraljevski klub je do trijumfa predvodio maestralni Mario Hezonja sa 25 poena, sedam skokova i tri asistencije, demonstrirajući zašto je jedan od najboljih igrača na Starom kontinentu. Pratili su ga sjajni Trey Lyles koji je dodao 17 poena uz sedam skokova, te Gabriel Deck sa 16 poena i identičnim brojem uhvaćenih lopti. Veliki obol pobjedi dao je i pomenuti Andres Feliz, koji je meč završio sa 15 poena i osam skokova. Krajnji rezultat bio je 105:90.
Na drugoj strani, hrabra Valensija se borila lavovski, ne želeći da se tek tako oprosti od svojih snova. U njihovim redovima najefikasniji su bili Jean Montero sa 15 poena i devet asistencija, te Jaime Pradilla koji je uz 15 poena uspio sakupiti i osam skokova, ali to jednostavno nije bilo dovoljno da se napravi senzacija protiv madridskog giganta.
Real Madrid je tako rutinski odbranio stečeni kapital i zasluženo čekirao kartu za veliko finale gdje ih čeka užareni pakao i okršaj protiv Olympiacosa. Ipak, slavlje Madriđana donekle je pokvarila povreda Usmana Garube, čije stanje unosi ozbiljnu brigu u tabor “Kraljeva” pred samu završnicu i borbu za novi trofej prvaka Evrope.
