Iza milijardi koje se okreću u engleskom fudbalu krije se mnogo manje glamurozna stvarnost. Prema nacrtu izvještaja nezavisnog regulatora, čak 94 posto od 116 analiziranih klubova nalazi se u minusu. Dok Premier liga privlači najveće svjetske zvijezde i ogromne prihode, ostatak fudbalske piramide sve glasnije upozorava na neodrživ finansijski model.

Engleski fudbal godinama se predstavlja kao primjer uspješnog sportskog biznisa. Prepuni stadioni, unosni televizijski ugovori i transferi vrijedni desetine, pa i stotine miliona eura stvorili su sliku sistema koji gotovo ne poznaje finansijske granice.

Međutim, podaci iz nacrta izvještaja nezavisnog regulatora engleskog fudbala (IFR), o kojima je 12. oktobra izvijestio britanski Guardian, pokazuju sasvim drugačiju stranu priče. Čak 94 posto od 116 klubova obuhvaćenih analizom posluje s gubitkom.

Riječ je o klubovima iz pet najviših rangova muškog engleskog fudbala, što znači da problem daleko nadilazi samu Premier ligu. Finansijski pritisak osjeća se i u nižim divizijama, gdje su prihodi manji, a ambicije vlasnika često daleko veće od mogućnosti koje klubovi mogu samostalno finansirati.

Milioni na terenu, problemi u računovodstvu

Paradoks engleskog fudbala najbolje se vidi u činjenici da ogromna popularnost takmičenja ne garantuje finansijsku stabilnost njegovih učesnika.

Klubovi se utrkuju u dovođenju igrača, podizanju plata i izgradnji konkurentnih ekipa, jer neuspjeh u borbi za plasman, promociju ili opstanak može imati ozbiljne sportske i finansijske posljedice. Istovremeno, troškovi često rastu brže od prihoda, posebno kod klubova koji pokušavaju kupovinom kvaliteta ubrzati put prema višem rangu.

Takva strategija može donijeti uspjeh, ali nosi i ogroman rizik. Kada izostanu rezultati, promocija ili očekivani prihodi, račun ostaje vlasnicima, a posljedice mogu osjetiti zaposleni, navijači i čitave lokalne zajednice.

Prema informacijama koje je objavio Sky News, engleski profesionalni fudbal potrošio je čak 484 miliona funti na naknade fudbalskim agentima tokom sezone 2024/25. Taj iznos dodatno pokazuje koliko novca prolazi kroz transferni sistem, čak i prije nego što se uračunaju plate igrača i drugi operativni troškovi.

Klubovi zavise od dobre volje vlasnika

Jedan od najvažnijih problema jeste zavisnost klubova od novca njihovih vlasnika. Prema informacijama koje prenosi Sky News, očekuje se da izvještaj regulatora pokaže da mali broj klubova raspolaže finansijskim rezervama dovoljnim da duže vrijeme opstane bez dodatne podrške vlasnika.

Takav model može funkcionisati dok investitor želi i može pokrivati gubitke. Međutim, šta se događa kada vlasnik odluči smanjiti ulaganja, izgubi interes ili više nije spreman finansirati ambicije kluba?

U tom trenutku problem prestaje biti samo računovodstveni. Ugroženi mogu postati sportski rezultati, ugovori igrača, radna mjesta i budućnost kluba koji je decenijama dio identiteta određene sredine.

Upravo je zaštita finansijske održivosti klubova jedan od razloga zbog kojih je Engleska uspostavila nezavisnog fudbalskog regulatora.

Premier liga i niži rangovi u borbi za novac

Finansijski problemi dodatno su pojačani sporom oko raspodjele novca između Premier lige i Engleske fudbalske lige (EFL), koja okuplja klubove iz nižih profesionalnih rangova.

Premier liga ponudila je povećanje godišnjih solidarnih isplata na 180 miliona funti, dok EFL traži 207 miliona funti godišnje, uz mogućnost ponovnog pregovaranja nakon pet godina. Razlika između ponuda pokazuje da se ne vodi samo rasprava o iznosima nego i o tome koliko bogati vrh treba pomoći ostatku sistema.

EFL je, uz to, predložio osnivanje posebnog fonda za spasavanje klubova koji zapadnu u ozbiljne finansijske poteškoće.

U pozadini ovog spora nalazi se jednostavno pitanje: može li engleski fudbal dugoročno ostati stabilan ako se najveći dio novca i komercijalne moći koncentriše na samom vrhu, dok klubovi ispod njega moraju preuzimati sve veće rizike kako bi ostali konkurentni?

Slijede li stroža pravila?

Nezavisni regulator priprema preporuke za bolju kontrolu troškova i dugoročnu održivost klubova. Izvještaj State of the Game treba ponuditi detaljniju sliku načina na koji novac cirkuliše kroz engleski fudbal, kao i rizika koji prijete klubovima i takmičenjima.

Među mogućim pravcima reforme nalaze se strožija finansijska kontrola, bolja procjena održivosti poslovnih planova i snažniji nadzor nad vlasnicima i upravama.

Cilj ne bi trebao biti zaustavljanje ulaganja, nego sprečavanje situacije u kojoj se sportske ambicije finansiraju na način koji ugrožava budućnost klubova.

Ipak, svaka reforma otvara novo pitanje: hoće li strožija pravila pomoći manjim klubovima da prežive ili će dodatno učvrstiti prednost onih koji već raspolažu najvećim prihodima?

Može li najbogatiji fudbal na svijetu promijeniti vlastiti model?

Engleski fudbal i dalje ima jednu od najmoćnijih sportskih industrija na planeti. Njegova komercijalna snaga nije sporna, ali najnoviji podaci pokazuju da bogatstvo cijelog sistema ne znači automatski i finansijsko zdravlje svakog kluba.

Ako se potvrde nalazi iz nacrta izvještaja, regulator će se suočiti s ozbiljnim zadatkom: sačuvati konkurentnost i privlačnost engleskog fudbala, a istovremeno smanjiti rizik da klubovi žive iznad svojih mogućnosti.

Za navijače, najvažnije pitanje nije samo koliko će novca njihovi klubovi potrošiti na naredno pojačanje. Važnije je hoće li klub i za deset ili dvadeset godina biti tu, u istom gradu, pred istim tribinama i s istim grbom.

Jer fudbal može preživjeti lošu sezonu. Mnogo teže preživljava sistem u kojem je finansijski rizik postao gotovo normalan dio poslovanja.

Redakcija Sportak.ba