Na današnji dan Barbarez je stao uz svoje ljude: Noć na Marakani koju Bosna ne zaboravlja
a današnji dan 2005. Barbarez je tražio zaštitu napadnutih navijača BiH na Marakani Foto: Klix.ba
Barbarez pokazuje prema tribini. Prilazi sudiji, traži da pogleda šta se događa s navijačima Bosne i Hercegovine. Utakmica se nastavlja. Na terenu se još igra za Mundijal, a u gostujućem sektoru ljudi pokušavaju sačuvati glavu od kamenja, dijelova stolica i pirotehnike. Bio je 12. oktobar 2005. godine.
U Beograd se krenulo s nadom. Pobjeda bi našu reprezentaciju odvela u baraž za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Kežmanov gol u sedmoj minuti otežao je taj put, ali ostalo je gotovo cijelo vrijeme utakmice da se nešto promijeni. Na tribini s bh. navijačima, međutim, strah je potisnuo fudbal. Među napadnutima bilo je povrijeđenih, a stadionom su odjekivale uvrede, veličanje ratnih zločinaca i pozivi na ubijanje.
Kapiten je vidio svoje ljude i tražio prekid. Više puta obraćao se Kyrosu Vassarasu, ukazujući na nasilje u njihovom sektoru. Nije dobio reakciju koju je tražio. Ostao je prizor njegove ispružene ruke prema tribinama, prema ljudima koji su prešli toliki put da budu uz reprezentaciju, a sada im je trebala zaštita.
Tu je već veliko poštovanje prema Sergeju dobilo dubinu koju fudbalski rezultat teško može promijeniti. Navijači su ga voljeli zbog igre, golova i načina na koji je nosio dres. Te noći imali su još jedan razlog: njihov kapiten nije ih ostavio same. U njegovom zahtjevu da se utakmica zaustavi bila je ljubav prema zemlji sasvim konkretna, usmjerena prema ljudima koji su je bodrili i koji su bili ugroženi.
BiH je izgubila 1:0 i ostala bez baraža. Kasnije su stigle kazne zbog nereda, među njima i obaveza da Srbija i Crna Gora narednu službenu utakmicu odigra bez publike. Za napadnute navijače nijedna naknadna odluka nije mogla izbrisati ono što su prošli. Barbarezova reakcija barem je pokazala da njihova patnja nije promakla čovjeku koji ih je predstavljao na terenu.
Danas je taj kapiten selektor Bosne i Hercegovine. Prošla je 21 godina, ali fotografija s Marakane još zaboli. Zbog ljudi na tribini. Zbog pomoći koja nije stigla kada je tražena. I još nosi ponos zbog Sergeja, koji je usred utakmice od ogromnog značaja stao uz njih. Zato poštovanje prema Barbarezu traje i kada se utakmice izgube. Noć koja je Barbareza upisala među legende…
